događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Crtica o Šibenčaninu Čedi Paiću
tekst i foto: Jakov Vranković
Koblenz/ Poznato je koliko našim ljudima u zemljama Europe znači što mogu nesmetano pratiti program svoje Hrvatske televizije. Iako mnogi kažu da program nije dobar, ali …Bože moj, svak ima svoje mišljenje.
Sretneš u gradu poznanika i nakon pozdrava, odmah je i pitanje: -Ma, jesi li gledao sinoć HTV?
I onda slijedi razgovor o nome šte se vidjelo, o stanju u domovini, politici, sportu i drugim temema.…
Emil Cipar
U Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu organizirana je u ponedjeljak 22. travnja 2013. godine, izložba likovnih radova. Ništa posebno za Gradsku knjižnicu …to je već postala rutina. Slike, recenzenti, katalog, pozivnice, novinari, publika…
Kad bi to bilo tako onda o tome ne bih sigurno ovdje pisao. Kao prvo …ne razumijem se dovoljno u likovnu umjetnost, a kao drugo: sam čin otvaranja izložbe nije mi posebno zanimljiv. Izložbe volim pogledati u miru, jer ne volim dodatne informacije uz osobni…
Koliko ljudi govori po naški
Joso Špionjak
U gradskom tramvaju u Karlsruheu dječaku u predškolskom uzrastu je očigledno dosadno. Neprestano se šeta i zvjerka uokolo.
-Sjedni! – uporno ga opominje majka.
-Pusti me, ‘oću sve da vidim. – negoduje mališan.
Jedna mlađa gospođa se, čuvši ovakav odgovor, krišom nasmiješi.…
piše: Emil Cipar
Ah ljudi moji kako vrijeme prolazi. Nisi se ni okrenuo, a ono…
Dobro nećemo očajavati. Ima se još vremena pa ga valja pametno iskoristi. Pitanje je samo …kako? Kako se snaći u poplavi novih vrijednosti i galopirajućoj inflaciji starih na koje si navikao i s kojima si odrastao.
Pojavio se sveznajući i sveprisutni Internet. Što učiniti s njim, koje mjesto mu dati u mom životu?…
izabrao: Joža Prudeus
Jednog je dana svetac imao priliku popričati s Bogom te ga upita:
-Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgledaju Pakao I Raj.
Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jednu od dvaju vrata i dozvoli mu pogledati unutra.
Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli stol. Na sredini stola,…
napisao: Vjeko Hudolin
– I danas se mogu biciklom odvesti do 15 kilometara udaljene Nove Gradiške, samo se sada sve više bojim neopreznih vozača automobila koji jure uskom cestom po savskom nasipu …kaže čili 97-sedmogodišnji Cvetko Kocef iz Mačkovca, jedan od najstarijih stanovnika novogradiškog kraja.
Djed Cvetko zaljubljen je u svoj plavi bicikl kojim svakodnevno odlazi u selo po kruh, mlijeko i druge najosnovnije namirnice koje si može priuštiti uz socijalnu pomoć od 400 kuna mjesečno.…
Napisao: Željko Jelavić
Deset dana prije nego što će postati kralj, Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati diplomatske i vojničke poslove sve do svoje smrti 1545.
Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140 000 turskih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema Beču. Turci koji su mogli mirno proći pored malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne…
piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/ Nisam od današnjeg dana puno očekivao. Subota je …malo odmora, malo užitka (čitanje i tako to), malo šetnje sa psom.
Ali i u danima u kojima nište ne očekuješ moraš nešto pojesti. Bit će to fast-food danas. Za doručak omlet, ručak kod sestre …što baš i nije fast-food, već ukusno pečenje sa zapečenim pire-krumpirom i svježom salatom iz sestrinog vrta.
Ali za večeru ipak fast-food. Ćevapčići, ražnjići …tako to. Ne jede mi…
Večer hrvatske pjesme u Dortmundu
Piše: Jadranka Gradac
U moje vrijeme studiranja …osamdesetih u Zagrebu bio je običaj sastajati se kod nekog u studentskoj sobi ili u iznajmljenom stanu kako bi zajedno zapjevali tada popularne pjesme, ali i one stare koje se već pjevaju generacijama.
Nije trebalo puno za takve pjevne «tulume» kako smo ih onda zvali. Jedna do dvije gitare, jedna do dvije bilježnice sa ručno napisanim tekstovima i notama pjesama, friško poslano vino i pršut vlastite proizvodnje od roditelja iz Dalamcije ili kobasice…
SUSRETI/ Iz naše rhive …tekst je objavljen 05.ožujka 2012. godine
piše: Emil Cipar
Tipična gastarbajterska priča. U Njemačku je Jozo došao s tisućama drugih i kao tisuće drugih radio na jednoj od brojnih bauštela. Vrijedan mladić, koji brzo uči nije mogao proći nezapažen. Nakon kratkog vremena postao je poslovođa, iako nije imao potrebnih kvalifikacija. Ali …tada se to nije ni tražilo. Vrijedne ruke i uzorno ponašanje bilo je sve što se tražilo.
-Ja ti imam dva života. Jednog kojega sada živim, i jedan kojega ću živjeti kada se vratim u Đakovo …rekao mi je jednom…