PRIČA O SESTRI SLAVICI

piše: Joso Špionjak
slavicaMogu se nositi sa životom. Ne ruši me kriza od onoga …čula, vidila, kazala…”

Tako govori osoba koja je prije 30-ak godina krenula jednim, za naš materijalistčki nastrojen svijet, pomalo neobičnim životnim putom.

Nakon odlaska na privremeni rad u Njemačku, baka je preuzela brigu o, tada trogodišnjoj djevojčici koja je bila jedino žensko dijete u obitelji moga ujaka.…

više

BILO, PROŠLO …

piše: Željko Jelavić
Danas idem na oproštajnu. Moji umiru od smijeha. Lapsus? Ili pak ne? Oproštajne su bile večeri kad se “slavio” odlazak u vojsku.

Večer nakon koje bi se trijeznili dan, dva i nakon toga ošišanih glavuča završili pod SMB “ćebetom” i boksericama koje nikad nisam volio. U njima je bilo previše mjesta i osjećao sam se kao “Jugoslavijo rasti sretna u slobodi”.

Oproštajna je označavala (bar za mene) vrijeme prije i nakon ……

više

GOLI I NAŠI

piše: Nada Magazin
Makarska, 26.07.2012 - Kupaci na plazi u Baskoj Vodi kod MakarskeE…

Jučer san malo gledala furešte na kupanju. Ja se kupan u Splitu, jerbo zaradi posla ne moren poč po izletima iako bi rado dikad išla. U splitu jema furešti ka i da si na otoku. Pozapodne na zvončacu teško moš čut našu rič.

I gledan ja furešte, mirin malo, šta ću kurjoža san. Zanima me jesu li puno bolji od nas, barenko ovi šta se oče srednja klasa u…

više

NAJDRAŽE STVARI

tekst i foto: Sonja Breljak
001Berlin/ Pisala već o tome kako sam u Berlinu nedavno, za posjeta grupe Splićana (i Kaštelana, Osječana, Zagrepčana) koje je predvodio splitski pisac, naš suradnik i dobar prijatelj Marijo Glavaš, nenadano upoznala Anu Deković (Upita: Poznajete li fra Jozu Grbeš?) praunuku Marije Aranza, glavne protagonistice i autorice pisma sinu u Ameriku iz daleke tisuću devesto  i neke, koje smo dobili iz arhiva župe u Čikagu zahvaljujući tamošnjem …

više

GRUBA SU VREMENA

piše: Nada Magazin
Supermarkt-Grossverteiler-Migros-Kasse-Einkaufen-shoppen-PostenDobre stvari za malo para

E… nima više file po butigama. Ne kupuju se do vrja puna kolica potribnih i nepotribnih stvari. Ja san doduše uvik gledala pošto je nešto i mirila šta ću kupit a šta ne, jerbo moji nisu pokrali ni škver ni narodnu banku Rvacke ni Rvacku, a nisan ni ja, vengo mukotrpno radin za svaku kunu.

U velikin butigama na kasi bude čovik, dva i koliko vidin obično…

više

ZNATI DOŽIVJETI

Iz HKM Berlin uskoro odlazi put Münchena, mladi svećnik fra Ivan Ante Rozić

tekst i foto: Sonja Breljak

DSC07492Berlin/ Iako se to, kako nam reče župnik fra Petar Čirko, već neko vrijeme “zna” i prenosi usmenom predajom, službena potvrda skorih personalnih promjena u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin, iz splitske Provincije presvetog otkupitelja, stigla je tek s kraja prošloga tjedna.

A ona kaže kako će uskoro, nakon godišnjih odmora, mladi fra Ivan Ante Rozić svoj svećenički život …

više

RUKA

piše: Žaklina Glibo
Udar lopte ritmički s odzvucima asfalta i poneki povik: ubaci je… ubaci je. Ja sam polako srkala svoju čorbicu i pogledala kroz prozor. Onda sam ustala držeći svoju vruću zdjelicu i polako kusala. Moja ruka ubacivala je, ja se smiješila svojoj neodlučnosti da prestanem sa stanjem pretrpavanja, koju sam odozgor pogledala …lopta.

Ruka. Imenica? Da imenica, a koja, kamo spada. Imenice imenuju bića, stvari i pojave …letjela su sjećanja davno nasilno učenih…

više

PISMO NAŠE TETE JELE

Joso Špionjak
Pismo naše tetke JeleGovorio moj pokojni djed Ilja ovako:
„Kad čuješ lipu rič, duboko je stavi u džep, a onu lošu pusti da na livu stranu uniđe, a na desnu iziđe“, tj. na lijevo uho uđe, a na desno izađe.

Prebirajući po staroj arhivi naletim na pismo od moje tetke Jele koje nam posla tamo negdje na koncu rata.
Život te žene je bio veoma buran i za ono vrijeme posebno težak.
Negdje početkom 70-ih godina, njen brak se raspao.
To je toliko razljutilo jednog rođaka da je otišao do tetkine kuće, iz koje je ona morala iseliti, te kamenjem polupao sva stakla na prozorima.…

više

POSJET IZ DOMOVINE

Sonja Breljak
005Berlin/ Da naši ljudi, naši berlinski, njemački sugrađani, i po povratku u Hrvatsku ne zaborave godine i desetljeća provedena ovdje, sasvim je jasno. Kao da je to i moguće. Istina, nekima se, iz raznoraznih razloga, san o povratku nikada i ne ostvari a pojedini u tome ipak uspiju prije nego li osvoje godine ili bolest pa postane nemoguća nova, ne lagana, prilagodba novoj-staroj sredini, ljudima i navikama.

S nekima i po povratku održavamo stalne kontakte a pojedini s vremena na vrijeme i navrate i u naš grad pa susret uvijek bude srdačan. Takav je bio i ovaj s našim suradnikom, vrsnim fotografom Alfredom Matijaševićem koji se prije koju godinu, zajedno sa suprugom Marijom, vratio u rodni Stružec, pa sad k …

više