11 CRTICE IZ ŽIVOTA

Iz naše arhive/ objavljeno 31.07.2017.

Ivan Lupis Vukić, naš je prvi iseljenički novinar

“Postoje dvije kulture na svijetu: kultura knjige i kultura srca. Prva je gradska a druga seoska. Kultura knjige dovela je ljude do najvišeg stupnja znanja. Ali budući u njoj nema uvijek i kulture srca, školovan čovjek je velikim svojim znanjem doveo ljudstvo u savršeni kaos, u carstvo sebičnosti, uništavanja, nasilja, pljačke i bluda. Znanje, bez kulture srca, ugrožava sebe i sve ljudstvo na zemlji. Ja sam za kulturu-srca.” Ivan Lupis Vukić, Novo doba (28.03.1937.)

piše: Branka Oreb-Jerković
Kada je koncem svibnja 1929.  godine u Split stigao slavni književnik George Bernard Shaw, svjetina se nagurala ispred hotela ‘Central’ na Pjaci, gdje je odsjeo sa suprugom Charlottom, u želji da čuju njegove cinične komentare iz prve ruke.

Shaw je nerado odlazio na putovanja pa je tim prije njegov trodnevni boravak u gradu podno Marjana bio vrhunski doživljaj a svaka izjava iz piščevih usta odlazila je…

više

tekst: Kitana Žižić

Bablje ljeto prije nekoliko godina, ne sjećam se točno kad. Ali dobro se sjećam takve uraganske oluje, koja je veselo društvo okupljeno oko moje Smokvičansko – Australske prije, naprasno  prepolovilo.

Lijepo ljetovalište stanovnika Smokvice na južnoj strani Korčule izraslo je u naselje Brna. Pozvani smo na oproštajnu feštu prije povratka u Australiju.…

više

piše: Kitana Žižić

Mola mog djetinjstva. Mola moje mladosti. Prva plaža Hvara kad se krene prema zapadu. Ne baš plaža, prije mulić za brodić i razbarušene stijene s ponekim zgodnim ulazom u plićak. Neke toliko skliske od morske trave da se trebalo dobro pridržavati pri ulasku u more. Ali moglo se skakati s mulića.

Ja sam skakala samo na noge i/ili skupljena u loptu. Premda rođena u srcu Hvara, nisam se mogla pohvaliti plivačkim vještinama.…

više

tekst: Štefica Vanjek

Ljudi moji ovo globalno zatopljenje čini čuda neviđena, ne samo ljudima da postaju zvijeri, pa je čovjek čovjeku vuk, nego i zvijerima da postaju ljubimci.

Neki dan moj novi susjed i ja razgovaramo u voćnjaku i pogled nam zaokupi neka životinja na pruzi iza voćnjaka. Ja sam konstatirala da je mačka jer tako daleko ovako ćorava ne bi prepoznala ni da je bio vučjak. Zato, susjed, već kad je šmugnula ispod vagona, shvati da nam se to lisica šeće po susjedstvu.…

više

piše: Edit Glavurtić

Krajem srpnja a početkom kolovoza, svake smo godine mama i ja putovale na jug, u Dalmaciju, da na našem otoku provedemo dvadesetak dana s babom Vitorijom.

Od velikog uzbuđenja uoči puta, loše sam jela i loše spavala, razmišljajući što ću sve ponijeti od odjeće, a što od knjiga i pribora za plažu. Imale smo na raspolaganju dvije putne torbe a ni i Glavni kolodvor nije bio blizu, pa je od kuće, za svaki slučaj, trebalo krenuti puno ranije.…

više

piše: Kitana Žižić

Zvoni! Oglušujem se. Već odavno živim usamljeničke udovičke dane.

Doduše nisam bila puno manje usamljena dok mi je muž bio živ. Dosta stariji od mene. Nisam ga ljubila. Poštovala jesam.

Opet zvono. Ne ustajem. Kad je treći put zazvonilo, neugodno mi. Dižem guzicu, već podeblju od previše sjedenja i gledam kroz špijunku.…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2011.

CRTICE IZ ŽIVOTA 

piše: Emil Cipar

Kao i svake godine tako i ove, proslavit ćemo Dan domovinske zahvalnosti. Učinit će to svako na svoj način …Vlada, Predsjednik, braniteljske udruge…

Šta to ustvari slavimo? Trebamo li? Imamo li razloga za to? Treba li uzeti u obzir da Srbima taj praznik posebno smeta i da je to za njih Dan žalosti?

Pokušat ću trijezne glave, svjestan činjenice da pišemo 2011.…

više

tekst: Slavica Jurčić

Jučer sam spremala pretince u ormaru… Izmiješale se slike iz moje i Ivine mladosti, kutija koja ih je držala 25 godina sada je popustila. Odluka je pala,slažem ih u novu kutiju.

Istovremeno mi je i mašina oprala veš pa pozovem mojeg Domagoja da pregleda i složi slike. On sjedne i s velikim interesom zaključi da će ih složiti po veličini.

Veš sam objesila i zadržala se vani više od pola sata, povratak u kuću i pogled u dnevni boravak me potpuno oraspoloži.…

više

tekst: Kitana Žižić

Na počinak smo otišle pune strepnje. Nas tri sestre i četvero male djece. Na Škoju u Vlaki blizu crkvice Sv. Klement.

Oko crkve tamnozeleni vitki čempresi, privlačivaći gromova, jer duboko korijenje isprazni opasan elektricitet duboko u zemlju. Tako štiti kuće u blizini, ali dok to nisam znala, ježila sam se od svakog nevremena s munjama i gromovima.…

više

piše: Kitana Žižić

Kad sam odrasla dovoljno da se smijem nadati ljubavi, nisam mnogo razmišljala o njoj. Zaljubljive prirode očaravalo me to lebdjenje naraslim krilima. I moja prijateljica je bila sklona zgodnim mladićima, pa ipak smo obje pripadale generaciji, koja je Hvaranima predstavljala vrlo veliku zagonetku.

Svi smo se u razredu voljeli, i cure i dječaci, ali smo prvenstveno bili dobri drugovi. Izvodili smo svakakve manguparije poput sve ostale djece, gajili međusobne simpatije, ponekad na toliko intenzivan način da je slomljena…

više