DARIVANJE

Posted on

tekst: Štefica Vanjek

Prošli tjedan proslavili smo samo nas šestero zetov rođendan (dvije obitelji, u skladu s odlukom Stožera). Ne znam što bih više kupovala za poklon nekome tko sve ima, pa je tako zet dobio samo mali znak pažnje i svi sretni i zadovoljni.

Poslije rođendana zet je dobio kovid na poslu, nama ga nije darovao, bar za sada, ali ostalim članovima svoje obitelji je. Eto, i kovid je postao darivanje.

Uskoro mi je i unuci u Njemačkoj rođendan. Htjela sam kupiti poklon i poslati u Njemačku ali sam odustala kada sam čula kakve su peripetije imali s paketom koje su snahini roditelji poslali za Božić. Stigao u poštu nakon mjesec dana, i još k tome račun od 150 eura carine, za što ne znaju, pa ga vratili nazad. A kao mi smo u EU pa ne plaćamo carinu. Mogu mislit što će se od paketa vratiti na Korčulu jer su u paketu bili domaći proizvodi, limuni i mandarine. Zato će, kako sada stvari stoje, unuka poklon birati kada dođe u Hrvatsku!

Ova darivanja podsjetila su me na darivanje o kojem svaki dan slušam na vijestima. Baš su čudne biljke ti istraživački novinari, sve isčeprkaju kao kokoši glistu. Zato ih vlasti i ne vole, pa ih truju kao Rusi, ubijaju i zatvaraju kako bi ih ušutkali.

Gledam i ove naše, neki bi ih rado primili za gušu. Kako su se samo usudili taknuti u veličinu koja od rata živi u velikoj kući za koju nije plaćao ni poštenu stanarinu, nadajući se da će mu je država darovati. Pitam se za koje zasluge? Po čemu je on jednakiji od ostale sirotinje, možda po tome što je bio zadužen za poslijeratnu obnovu čiju je kvalitetu otkrio potres.

Baš su ti novinari opaki pa mu našli još imovine, možda je još negdje nešto zametnuto na nečije tuđe ime, što nije kod nas nikakva novost već pravilo kako se vara država.

Ulagao je čovjek u kuću pa valjda zbog toga ima pravo da mu je država pokloni (mo´š mislit´!). U našoj državi ima mnogo podstanara koji masno plaćaju najam i opet moraju održavati stan ako žele biti u urednom i čistom pa im stanodavac zbog toga neće darovati stan.

Sve si mislim, i znam kako će to završiti. Kad dotični gospodin izračuna ulaganja u kuću, država će mu morati isplatiti odštetu s kojom će kupiti kuće sebi i djeci i još će mu ostati ostala imovina. Bome, to će biti obilato darivanje iako u zakonu stoji da dužnosnik ne smije primiti poklon skuplji od petsto kuna. (Aha, tko još mari za taj zakon?!). U ovom će slučaju, znam, pravosuđe biti vrlo brzo i učinkovito. Da je kakva sirotinja u pitanju, završila bi na cesti!

Stalno propitkujem nepravde u ovom našem društvu i nikako s ovim svojim kokošjim mozgom (neću reći svinjskim, jer svinje su inteligentne životinje, kažu stručnjaci) ne mogu otkriti rupe u zakonu (kažu da i ćorava kokoš nađe zrno, a ja ne mogu) kako bi se domogla nečeg darovanog mukte, a da cijeli život sve što imam ne moram platiti duplo.

Iskreno, sada mi više ništa ni ne treba osim da me zaobiđe korona, ostane mi malo zdrave pameti da mogu pisati, zdravlja da mogu sama o sebi brigu voditi i da moji svi budu dobro i zdravo.

Nadam se da zbog ovih svojih crtica iz svakodnevice neću završiti kao žena na Tajlandu koja je za kritiku monarhije na društvenim mrežama dobila četrdesetak godina zatvora. Znam, kod nas toliko ne dobiju ni hladnokrvni ubojice, okorjeli kriminalci i svjetski lopovi. Da me netko i tuži, sporovi se tako „brzo“ rješavaju da kraj ne bih ni dočekala.

 

 

 

 …

više

KAKO SMO MALI I BESPOMOĆNI

Posted on

piše: Dragica Trumbetaš

Ništa ne može uzdrmati našeg Premijera! Nakon tri tjedna od potresa jučer je zbog silnog pritiska javnosti, konačno donesena odluka o oprostu računa za struju, plin i TV pretplatu. Da nije bilo medijske histerije njegov bi Župan i dalje upozoravao na štednju, ljudi bi se bojali više računa od hladnoće i dalje bi se smrzavali.

I ovo je tek na tri mjeseca, kao da će to biti dovoljno za povratak u normalni život.

No, idemo dalje, medijska pažnja oko Župana mu nikako ne odgovara baš kao ni priče o obnovi.

Ne može shvatiti da ljudi koji cijeli život ulažu, grade, dograđuju, dižu kredite i plaćaju ogromne kamate za jedini dom, ne mogu prihvatiti da to sve drugi dobije zabadava i još se poziva na prava koja nitko drugi nema.

Da je samo jedna kuća srušena zbog loše obnove, puno je to previše za te ljude koji su sada ostali na ledini u poodmakloj životnoj dobi, prekasno za novi početak.

No, to ne brine Plenkovića, veli da će tijela ispitati. Ministar Čorić ima drugo opravdanje, veli da je bio vikend pa nisu mogli zauzeti stav oko toga.

Za vikend se ne uzima stav, pušta se da se stvari slegnu, no, ponedjeljak je donio nova saznanja.

Župan Žunić dobio je kuću na korištenje dok je Glina bila okupirana, dok su u njoj bili još vlasnici koji su ju sagradili. Zakon po kojem mu je uopće mogla biti kuća dodijeljena donesen je pet mjeseci kasnije od datuma na njegovom rješenju o dodjeli na korištenje.

Dakle, najprije se bezecirala kuća a tek se onda išlo na usvajanje zakonskih okvira po kojima se kuća mogla nekome dodijeliti.

Nije čudo što ju je on upisao kao darovanu, davno je on to prisvojio, kuće koje je naslijedio potvrđuju da nikada nije bio beskućnik.

No, dalje besramno laže,  a Plenković ga brani, za sve okrivljuje medijsku histeriju .

Kako se pravda zakon koji će Županu Žiniću vratiti sve uložene novce u održavanje a nije ni najamninu morao plaćati! Tako je Župan uselio u gotovu kuću s tuđim stvarima i ako mu je slučajno pukla WC školjka, ako je sačuvao račun, sada će mu građani Hrvatske koji žive u kontejnerima i idu na poljski WC, morati vratiti novce za tu školjku koju je koristio u njihovoj (državnoj) kući.

Takvog velikodušnog zakona nema za stanovnike Čučerja koji već 10 mjeseci žive u kontejnerima. Oni imaju imovinski cenzus od 4000 kuna, smatra se da si s tom plaćom dovoljno solventan da sam sudjeluješ u obnovi.

Župan Žunić imao je bar četiri puta veću plaću i četiri kuće u koje je mogao ulagati u enterijer a on se odlučio ulagati u državnu koja mu je dužna vratiti uloženo.

I danas će ljudi biti histerični kad pročitaju nova otkrića, naročito radnici Brodotrogira koji se više ne sjećaju kada su dobili plaću, a ministar Čorić se pravi da pojma nema. Posao mu je da zna i za vikend , jer ti su ljudi sjedili za praznim stolom u hladnoj kući i isto nisu palili grijalice jer se boje velikih računa. Za njih niti neće biti poštede, njima će se isključiti struja ako ne plate račune.

Stvorili su si zemlju u kojima je pojedincima samo nebo granica, a s druge strane nema tako duboke rupe siromaštva u koju nisu spremni baciti obične građane koji pokušavaju radom zaraditi za život.

Nije bila rijetkost da se javnosti pokazao račun s fešte lokalnih moćnika, koji su u stanju potrošiti za jedan ručak prosječnu plaću Hrvata i naš Premijer se okružio takvima i oni će danas biti spremni u Saboru da brane nepoštenu stečevinu pretvorenu u praksu.

Sve će to začiniti domoljubljem i ratnim zaslugama, ismijavati siromašne građane kojima rat nije donio materijalnu korist.

I da histerija će i danas rasti kod umirovljenika s malom mirovinom, obično ih poslije 20  u mjesecu hvata panika, naročito one s mirovinom do 2000 kuna,

nema zakona po kojem imaju pravo na još kruha ,ako su slučajno bili rastrošni ovaj mjesec, upravo je drmnuo još jedan potres koji nas upozorava kako smo mali i bespomoćni.

 

 

 

…

više