događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ja nisam Hrvatica, al nisam ni neka Srpkinja
pripremio: Emil Cipar
Čudni su putevi gospodnji …kaže se, ali nama sa Hrvatskog glasa Berlin ti putevi i nisu tako čudni, jer hirovitosti puteva gospodnjih upoznasmo jako dobro.
Do svakog od naših, u međuvremenu preko 70 suradnika došli smo uvijek na neki nesvakidašnji, nekonvencionalni način. Put svakog suradnika do nas bio je jedinstven, vrijedan jedne priče.
Ovaj tekst preuzet je s facebooka od grupe Građanska akcija
Rođeni sam Zagrepčanec, već četvrta generacija. Ulica u kojoj sam odrastao, kao i sam kvart uvijek su bili šaroliki. Bilo je tu osim Hrvata i Srba, Albanaca, Bošnjaka i Roma.
Cijeli kvart je bio mjesto kada barem do rata nije dolazilo do nikakvih nacionalističkih…
Ništa se promijenilo nije
Piše nam Joža Prudeus iz Samobora sljedeće:
Umjesto čestitke …premda ste sigurni da svima želim dobro, barem tako kao u 2013.
Šta mogu kad sam iskren.
Toliko od Jože! Ali Joža ne bi bio Joža da nije dodao i sljedeće:
piše: Joso Špionjak
Baden-Baden/ „E, sad će moj don Ivo reći kako ja cijelo vrijeme o grahu i riži govorim ...“, započet će don Danko svoju propovijed u prepunoj Autobahn-kapelici kod Baden-Badena, gdje se Hrvati već 30 godina okupljaju na hodočašće na drugi dan Božića.
Neobično su blage temperature za ovo doba godine. A neobična je i propovijed koju narod pozorno sluša. Duša naših ljudi, rasutih diljem svijeta, puna je isčekivanja. A broj onih koji vjeru vide kao mogućnost lakšeg ophođenja sa svim izazovima svakodnevnice, čini se da je porastao ovaj put.…
Nakon posjeta Berlinu i promocije romana “Čišćenje globusa” u organizaciji Hrvatskog glasa Berlin, hrvatska književnica Božica Jelušić, javlja se iz Amsterdama.
Ona tužna, napola ugasla iskra u Van Goghovom oku…
Božica Jelušić
Primih danas naknadni i ove godine najljepši rođen
danski poklon od troje dragih prijatelja: posjetu Rijks Museumu u Amsterdamu.
Jednom sam je već odgodila, zbog restauracije Rembrandtove “Noćne straže” i uobičajene božićne gužve, no ipak, stigoh na obećano hodočašće i susret s djelima koje poznajem uglavnom iz muzejskih vodiča i monografija.…
napisala: Milka Lešić
Kao i uvijek, društvene mreže su ovih dana preplavljene dobrim željama, čestitkama, svi smo puni ljubavi, neizmjerno darežljivi i tolerantni. Neću reći da je to loše, sačuvajbože, ali gdje nam je to i svih ostalih 360 dana?
Istina je da ima golem broj ljudi, koji su samozatajni, rado pomažu i uvijek to čine bez pompe, njima ne treba blagdan da bi pokazali nesebičnost …ja im se klanjam do poda!…
Objavljeno 2. travnja 2012.
piše: Sandra Marelja Muić
Filomena se osvrne pogledom preko crkvene galerije. Stisne plastični novčanik šta ga je držala u krilu, kao da mu pritišće prsni koš prilikom tečaja prve pomoći u sindikalnom domu, te izdahne napola, zaustavljajući dah.
Mlada žena koja je sjedila gore ravnodušno je pratila misu iz polumračnog dijela kora. Činilo se kao da je nije osobito zanimalo ni vrijeme ni mjesto ni događanje pred oltarom…
Svaka sličnost sa trenutnim stanjem u Lijepoj našoj je sasvim slučajna
Franz Kafka
Pred Zakonom stoji čuvar vrata. K njemu dolazi čovjek sa sela i moli ga za ulaz k Zakonu. Čuvar vrata mu odvrati da mu sada ne može dopustiti da uđe. Čovjek se zamisli pa priupita hoće li mu kasnije dopustiti da uđe.
–Moguće je …kaže čuvar vrata …samo sad ne.
Vrata k Zakonu su kao i uvijek otvorena a njihov čuvar stupi u stranu, tako da se čovjek sa sela sagne kako bi vidio…
Nužda zakona ne zna
autorica: Jadranka Mardešić Komac
–Ajdete dico doli do kuće Arne Maškovića, pa laton pokupite ono gnjoja ča su ga tovari učinili, pognjojit ćemo smokve. Bit će pinez…ajde mala, vazmi vriću, brzo će bot i po!
Svakega dana su tovari odili s veloga Pazara doma u Žrnovnicu. Ni′ nan bilo lako, jerbo smo jemali samo šest godin a već smo jemali nikega rišpeta prama sebi, jerbo nas je bilo sram. Tribalo je brzo pokupi′ to malo gnjoja, da nas Žrnovke, gospodarice o′…
Piše: Emil Cipar
Prije nekog vremena nađem novčić od 50 lipa na korzu. Sagnem se i primijetim još jedan od deset lipa pored njega …pa još jedan od dvadeset, pa još jedan …ukupno: jednu kunu i 15 lipa.
Poznanik koji je bio sa mnom kaže mi neka ostavim …njemu je neugodno gledati kako ja kupim novac, kao da mi je sila …mogao bi naići netko poznat, pa bi mogao to vidjeti …pukla bi bruka i sramota …ipak on ima svoju firmu, što bi svijet mogao pomisliti o njenom poslovanju …itd, itd……