piše: Željko Jelavić
Danas idem na oproštajnu. Moji umiru od smijeha. Lapsus? Ili pak ne? Oproštajne su bile večeri kad se “slavio” odlazak u vojsku.
Večer nakon koje bi se trijeznili dan, dva i nakon toga ošišanih glavuča završili pod SMB “ćebetom” i boksericama koje nikad nisam volio. U njima je bilo previše mjesta i osjećao sam se kao “Jugoslavijo rasti sretna u slobodi”.
Oproštajna je označavala (bar za mene) vrijeme prije i nakon ……