11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Marija Juračić
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada  razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.

Da ne duljim. Vratio se s tržnice, bacio najlon vrećicu na stol i rekao:

“Evo punice, sitija san se vas pa san na peškariji kupija ovega morskega pasa za obid.“…

više

piše: Marija Juračić
Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike.

Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a  on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“…

više

piše: Marija Juračić
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.

Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…

više

tekst: Slavica Jurčić
foto: Martina Dujmović
Prije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare,  svećenik  je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.

Znala sam da samo jedna osoba može pomoći da se vrati ljepota Djevici Mariji.

Obratila sam se Jasminki Dujmović, mladoj ženi iz moga Stupnika. Ona je istoga dana došla k nama i odnijela kip na uređenje.…

više

piše: Marija Juračić
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.

Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.

Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na …

više

Iz naše arhive/objavljeno 31.05.2016.

piše: Slavica Jurčić
Ovih dana doživjela sam svašta. Malo je reći da su to slučajni događaji, ali i da su događaji s porukom.

Prvi događaj zbio se u mom susjedstvu. Susjed je umro  pred mojim očima. Naravno, pozvali smo hitnu. Pokušali su sve, ali nije mu bilo pomoći. Imao je osamdeset godina i bolesno srce.

Njegova supruga neutješno je plakala. Iako  imaju  troje djece,  živjeli su  sami jer su djeca otišla trbuhom za kruhom.…

više

Piše: Anita Martinac

Dugo već živim izvan domovine. Mnogi smatraju da dobro živim, snašao sam se, imam obitelj i izveo sam djecu na put. Imamo dobar posao i ja i supruga, situirani smo, i možemo si priuštiti mnogo više nego li trebamo… ali što trebam? Za čim čezne moja duša?

Sve godine dok sam stvarao materijalne stvari za svoju obitelj sve više sam gubio sebe, a sada se bojim da gubim i obitelj.…

više

piše: Joso Špionjak
Sjećam se jednog događaja iz ranog djetinjstva.

Imao sam tada negdje oko sedam ili osam godina.

Nerazdvojno sam se družio sa godinu dana starijim rođakom Nikom.

Prozvali smo ga Leteći siledžija.

Iz tog nadimka rađa se kasnije novi, zgodniji nadimak, Letko.…

više

piše: Slavica Jurčić
Došao je dan kada slavimo rođenje maloga Isusa, neki s veseljem i u raskoši,  a neki u tuzi i žalosti.

Badnjak me uvijek vraća u doba kada smo zorom išli u Veliku crkvu na ispovijed.

Moj djed Nikola je volio baš toga dana uraniti i prvi biti na vratima crkve.…

više

tekst: Miljana Brkić
Sjedila je u svojoj fotelji. Baš kao unazad 30 godina.

Fotelja je očuvana, kao i sav namještaj u kući. Tapete, knjige, lampe, slike i fotoaparat odavale su život jedne skromne bake, nekada balerine i ljubazne tajnice. Svaki dio namještaja u stanu, imao bi svoju priču. Baš kao što te priče ima i ona.

Uz moju sigurnu i čvrstu ruku, vodila bih ju do njene fotelje. Kako ona korača, tako i ja. Ni brže ni sporije.…

više