tekst i foto: Slavica Jurčić
Svaki dan predvečer moja Freya i ja idemo u laganu šetnju. Taj sat vremena u prirodi meni je najbolji dio dana.
Moj Zagor je star, ostavimo ga kod kuće, a Freya je mlada hrvatska ovčarka koja je odabrala nas. Ona me prati i čuva. Ipak, nije poput Zagora, nježnija je.…
Pondelek je. Ob sedme vure vjutro zajni auto se odvezel z našega dvorišča, dva su otišla čera. To su ona deca kaj denes v jutro ideju na posel ili vnuki v školu. Bili su doma od petka i sobote, kak koji. Jožekov osemdeseti rojsni dan!
Crvena ruža na haubi Mirkovog auta često mi misli posjećuje kao svjedok jedne od najljepših zabranjenih ljubavi za koje znam. Kakvom bi se pokazala da je realizirana, e to baš i ne znam. Ali znam da, iako je na mojim leđima priličan broj desetljeća, još uvijek me pitanja i teme o ljubavi najviše zaokupljaju.…
Mladić Zlatko se sa zadovoljstvom sjećao svoje bake koja mu je uvijek pričala priče kad je bio mali. Nikada nije znao reći jesu li te priče bile njezin izum ili ih je negdje pročitala, ali ono što je bilo sigurno, uvijek su bile tako zanimljive. Priča koja se Zlatku najviše svidjela bila je ona o mjestu u kojem je bio plavi mjesec.…
Na proslavi mog osamdesetog rođendana u sali hotela „Star“ okupila se naša šira obitelj. Usput, moj ostarjeli princ i ja slavili smo i naš zlatni pir.
Zvala sem vnuka, gazdu agencije za prodaju nekretnina, bez Jožekovoga znanja i pitala ga kuliko bi jezera eurov dobili za našu sirotinju. Vse skup: zemlu, šumu, stroje, kravice, pajceke, zdenec… Vse, vse, vse.
Danas su u šumi sve životinje uzbuđene. Medo je izašao iz svog brloga, još je zijevao. Zima ih je konačno napustila. Stigla je lijepa Vila proljeća odjevena u haljinu istkanu ljubičicama i pupoljcima. Na glavi je nosila krunu od tratinčica i sva je mirisala na prirodu.…
Kao dijete, voljela sam sjediti na izlizanoj hrastovoj kutiji za drva u bakinoj kuhinji, smještenoj između prozora i šparheta, kako su ukućani zvali peć na drva. Na toj kištri, baki na oku, uz moju mamu odrastali su i moji ujaci i tete.
Gospođa Ivanka je imala kuću sa predivnim vrtom koji nije bio nalik na druge vrtove lijepe samo u proljeće i ljeto. Njezino cvijeće je bilo u cvatu i za vrijeme hladnijih godišnjih doba, dok su drugi vrtovi bili potpuno goli i izgledali tužno.