događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sjećanje: Hrvatska nastava u NRW pri katoličkoj misiji Hagen i Lüdenseid
tekst: Ante Karačić
Iserlohn/ Odmah po dolasku, s velečasnim Stjepanom Vrdoljakom krenuli smo u organizaciju hrvatske nastave pri katoličkoj misiji.
Skupljali smo potpise roditelja za hrvatsku nastavu za našu djecu koja su još išla u Yu škole. Time smo brisali djecu sa spiska u Yu školama čime su se te škole počele gasiti.
Imali smo veliki odaziv i muslimanske djece iz BiH i Sandžaka koji…
Iz naše arhive/Objavljeno 18.11.2015.
Za svu djecu Vukovara
piše: Slavica Jurčić
Ta mala djevojčica u sebi je nosila veliku hrabrost. Svaki dan trčala je na suprotnu stranu ulice i iz rupa od granata skupljala vodu u kanister.
Voda je bila mutna, ali ipak su je pili, ona i njena mala braća.
Noć bi joj donosila mir i spokoj.
Tada je mala Marta mogla plakati jer su njena braća spavala.…
tekst: Marko Jareb
Stanko bi prije povratka u Kovešku zbog posla, nakon godišnjeg odmora, poljubio kamen na svojoj rivi gdje je rođen i gdje se od pamtivijeka kupao, kao i njegovi pređi.
– Eto rivo moja, ljubim tvoj kamen i stoj mi dobro do drugog lita, kad ću opet doći tebi na godišnji odmor iz tuđe zemlje – glas mu je malo podrhtavao.
Tako je Stanko govorio svaku godinu, dok je bio zdrav i u snazi.…
tekst: Marija Iličić
Volim zalazak sunca. Oduvijek volim jer kad sam bila dijete značio je kraj dugog dana u seoskom domaćinstvu. Sve je išlo na počinak: blago, ptice i ljudi. Samo je zvono na našoj maloj kapelici pozdravljalo sunce na zalasku.
Da, i bake su nekad bile djeca!
Zanimljivo je, ali to nas danas unuci najčešće pitaju; „Jesi li i ti bako bila mala?“…
piše: Marko Jareb
Za vrijeme rata Tomica Katrin je živjela sama u svojoj kući sa šestero nejake djece i sa starim roditeljima. Muž joj je bio u Milaniji. Otišao je tamo prije rata trbuhom za kruhom. Vladala je velika glad. Trebalo je biti vrlo snalažljiv i spretan za prehraniti sebe, svoju malodobnu djecu i stare roditelje. Kako je bio rat nikakva pomoć od muža joj nije mogla stići do njih.
Tomica je imala nešto zemlje pa bi posijala malo blitve, boba, rodakve i ripe i to bi skuhala za jesti. Također je bilo nešto …
piše: Marija Dobošević
Ilok/ Kolonom sjećanja ulicama Iloka danas u 17 sati Iločani će obilježiti 26. godišnjicu izlaska iz neprijateljskom vojskom okruženog Iloka.
Na izlazu iz Iloka, mjestu na kojem su Iločane toga 17. listopada 1991. godine pregledali i ispratili iz Iloka vojnici JNA, uz spomenik “Svjetlost dolazi”, položit će se vijenci i upaliti svijeće za sve stradale Iločane i pripadnike Zbora narodne garde u obrani Iloka, a u 18 i 30 u crkvi Svetog…
piše: Branislav Mikulić
U Irskoj sam ga upoznao, nekako odmah po svome dolasku. Zvao se Shane O’Brian, bio je mojih godina, možda tek nešto mlađi. Snažan čovjek, rekli bi u Bosni, prava ljudina. I veoma zgodan, crne bujne kose i velikih modroplavih očiju – ta pomalo čudna kombinacija koja se često u Irskoj sreće, koja ljudima daje nevjerovatan izgled, skoro pa božanski. Kod Shanea je sve to još bilo naglašeno njegovim blagim karakterom, toplinom koju je zračio, ljubavlju koju je nosio i davao, radije bih rekao – razbacivao svud oko sebe, nesebično.
Shane je vjerovao u Boga. Vjerovao na svoj način, pa je zato došao u sukob s liderima crkve kojoj je pripadao, neke crkve čudnog imena i još čudnije denominacije.…
piše: Marko Jareb
U Slitini u zavjetrini od juga ispod Maruline kuće sjedili bi Polićani na kamenjima zbog moguće kiše i nemirnim bi pogledom virkali iza kantuna kuće prema jugu hoće li ih pustiti vrijeme i veliki valovi od juga da se mogu pred večer prebaciti do kuće na Poliću. I tu bi padale razne priče o raznim događajima iz njihovog života i života drugih Polićana.
Ti ljudi su isto osjećali neimaštinu. Nisu baš puno bili debeli. Većinom su bili neobrijani, ispaćena lica, s velikim podočnjacima i s…
tekst: Marko Jareb
Poseban ritual bi bio kad bi Tikovinani izvlačili gajete iz mora za očistiti ih i piturati, kako bi oni rekli. Pošto su to bile velike i masivne gajete duge osam i više metara, a sve se radilo ručno, trebalo je dosta radne snage za izvući gajetu iz mora. Tu su bili solidarni i dali bi jedni drugima ruckus za andradite tag pose.
Posebno bi pomagali oni koji nisu imali gajetu ilk so kais, jer bi se uvijek morali s nekim prebaciti na Akrinu, Redin ilk negdje drugdje. Za izvući gajetu na kraj trebalo je zagaziti u more, pa bi…