11 CRTICE IZ ŽIVOTA

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Roza. Sjećam se našeg prvog susreta …Njena topla kuća, lijepa mačka kraj kuhinjskog šporeta …sve je odisalo jednostavnošću i toplinom.

Nju, Rozu, moju majku, jer ju nikada nisam drugačije mogla ni zvati, zavoljela sam odmah, a i ona mene. Voljele smo nas dvije satima smišljati koju ćemo slasticu napraviti za vikend. Uz nju sam naučila peći prve orahnjače ili masnice.

Nekada sam se znala i našaliti pa reći kako je njih muških pet a nas dvije smo same u tom muškom svijetu i moramo se držati skupa.…

više

piše: Slavica Sarkotić
–Kako prekrasne ljiljane imaš u vrtu.-govorim mojoj susjedi koja, u predvečerje, poslije osvježavajućeg ljetnog pljuska obilazi svoj vrt.
-Zašto ih ne ubereš i ne staviš u vazu?
–A ne.-kaže ona.-Oni su najljepši ovdje gdje jesu, u vazi od kiše.Vidiš li kako kapljice blješte na laticama? Šteta bi bila ubrati ih.

Baš sam sad ispala nekakva uništavateljica cvijeća, mislim si. A i…

više

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Kod nas nikada nije dosadno. Naime, neki dan nam komšije javljaju da su preko brda u naše i susjedne vinograde, stigle krave. Nije to malo krava, nego puno, oko tridesetak!

Moj se Ivo spremi i po kiši i nevremenu krene u brdo. Nije se vraćao par sati i nije mi baš bilo svejedno, noć se bliži.

Čekam ja njega, djeci ne govorim ništa, a briga sve veća. Moj Dome malo, malo pa pita: –  Di je tata?…

više

tekst i foto: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Neki dan sam pročitala da Hrvatske ovčare izvoze u Japan, navodno kao terapijske pse jer tamo gdje je bio Tsunami ljudi pate od PTSP i ovaj živahni pas ih liječi.

Ova vijest me je jako obradovala jer moj pas je Hrvatski ovčar. Zove se Zagor.

Kada je došao kod nas bio je jako mali. Trudio se da stalno bude u našoj blizini a i mi smo ga zavoljeli kao člana obitelji.…

više

više

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Prije par dana moj suprug Ivo otkova kosu i ode nakositi trave ovcama. Nisam puno obraćala pažnju na njega nego sam u bašči čupala travu i sadila papriku.

Kad …evo moga Ive nazad. I, kaže on meni:-  Zovi tetu Anku i reci joj da ću joj pokositi vinograd!

Teta Anka, ugodno iznenađena i sretna, kaže meni da oni ne mogu raditi vinograd, ona je oboljela a a djeca ne stignu. Kaže: – Najradije bi ga posjekla!

Lijep je to vinograd, posađen pedeset osme godine. Ima oko 300 komada loza, u njemu ima lijepih starih sorti grožđa.…

više

piše: Stipo Lučić
Postoji li sudbina? Ili postoje ljudi?

Rat, onaj II, ne ovaj naše generacije, bližio se kraju. Čak je većina nepismenih mobiliziranih seljaka shvaćala da Njemačka gubi rat, a sa njom i svi njeni saveznici.

Josip je bio u hrvatskoj vojsci, u  Ustašama, dragovoljac.  A i gdje su drugo išli Hrvati nego u hrvatsku vojsku, bilo Domobrane ili Ustaše, drugdje nisu htjeli.…

više

piše: Katica Kiš
Kao sva seoska djeca, tako smo  ja i moja prijateljica Ružica, morale biti pastirice, čuvati  stoku i tjerati ih na pašu u plodne Bare, gdje je bilo mnogo zdrave, zelene, sočne trave, koja je rasla na plodnoj slavonskoj zemlji.

Ružica i ja smo se lijepo družile, igrale, smijale se i veselile. Jedna zanimljiva igra s pet kamenčića – pitoranje, vrlo nam se sviđala te smo se često pitorale, kako bi prekratile vrijeme,  a napose kad smo čuvale stoku i guske.…

više

piše: Slavica Jurčić
Kao mlada djevojka, Eva je stigla u veliki grad i odmah je preuzela brigu o jednoj maloj djevojčici. Eva je bila stasita djevojka duge, crne kose. Odrasla je u velikoj obitelji. Na selu, kod kuće je ostavila tri mlađe sestre koje su ju obožavale.

Prvu godinu služenja u gradu Eva je kod svoje gazdarice radila sve: kuhala, prala, spremala …ali nije znala da bi trebala dobiti i veću plaću. Lukava gazdarica ju je hranila ostacima hrane i naplaćivala pljesnjivu sobicu u potkrovlju tako da mladoj Evici …

više

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Moje djetinjstvo je bilo lijepo, rođena sam u gradu, u radničkoj obitelji. Otac je radio u Đuri Đakoviću, a mama je kod kuće imala puno posla.

Moj djed Nikola je imao u dvorištu kovačku radionicu. Nekada su kovači bili cijenjeni ljudi, jer nisi mogao iscjepati drva ako sjekira nije otkovana ili nasađena.

„Majstor“, kako su ga zvale mušterije,  svoj je zanat naučio u Gorskom Kotaru. Rodio se u Brestovoj Dragi i odrastao u velikoj obitelji. Znao mi je pričati da je s 14 godina već imao svoj kruh u rukama.…

više