događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Nekad bilo i sad se spominjalo
piše: Slavica Jurčić
Njen dan je počinjao je polako. Služavka joj je donijela kavu i doručak. Ona se protegnula u svom velikom krevetu. Imala je vremena za sve jer nikuda joj se nije žurilo.
Tek oko podne bila je spremna za izlazak iz kuće. Prije toga dugo je češljala svoju kosu, kupala se sat vremena, a služavka joj je donijela modru haljinu koju je nedavno kupila.
Kada je napokon bila gotova, krenula je u šetnju. No, ta njena…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Narodna mudrost kaže: “Tko pjeva, zlo ne misli” a u okvirima pastoralnog djelovanja u crkvenim zajednicama, čuje se i: “Tko pjeva, dvostruko moli.”
U svakom slučaju, u obje varijante, pjevanje, i osobe koje pjevaju, stavljene su u pozitivan kontekst. Jer, takav pozitivan kontekst i ozračje, glazba i dijeli.
Možda to počne i s prvim plačem, tko zna. Narod zna reći: “Ako dijete glasno i intenzivno plače, bit će dobar/dobra…
tekst: Ante Karačić
Iserlohn/ Prvi naši kontakti s obitelji Primorac uslijedili su preko mlađe sestre Ivon koja je prije nekoliko godina bila nagrađena na našem likovnom natječaju.
Gotovo dvije godine smo pokušavali pronaći njihovu adresu da im pošaljemo diplomu.
Konačno smo se slučajno sreli na jednoj proslavi Kroatie Hagen.
Inače, Primorci žive u Attendormu nedaleko Sigena.
Ostali smo u dobrom kontaktu i iz razloga jer su nas supružnici, Drago i Renata, podsjećali upravo na nas iz vremena kad smo došli u …
piše: Marko Jareb
Petrov san je bio otići na brod i ploviti svjetskim morima te pristajati u poznatim lukama. Također mu je bio san napustiti grad u kojem je studirao, pa je pred kraj studija govorio meni i drugima – još samo trideset dana u ovom prljavom gradu.
Zato je i upisao Višu pomorsku školu, smjer nautika. Usput je sam morao zaraditi preko student servisa za dom i bonove, nekad bi mu i braća dala nešto, ali sve je to bilo na „citku“, većinom je sam morao zaraditi za svoje školovanje. …
tekst: Joso Špionjak
„Und warum haben sie geheiratet?“ (Zašto su se vjenčali)- upitao je pospano trogodišnji Raphael svoju mamu nakon pročitane bajke prije spavanja.
„Zato jer se vole“– odgovorila mu je mama.
„I ti ćeš oženiti onoga koga voliš kad odrasteš“ – dodala je.
„Da. Moju mamu“- rekao je mali Raphael i potonuo u carstvo snova.…
piše: Branka Oreb-Jerković
Tisuće žaruljica na božićnim ukrasima bljeskalo je te večeri na Marktplatzu, obasjavajući radosna lica posjetitelja na glavnom trgu bavarskog gradića.
Vladala je predblagdanska atmosfera i meni nepoznati ljudi družili su se i veselo prepričavali dogodovštine uz štandove s pečenim, bijelim kobasicama, kriglama piva i kuhanog vina.
Ekipa, odjevena u lederhoze s crvenim kapama, svirala je prigodne …
tekst: Slavica Jurčić
foto: Marijana Klepić
„Gospođo Slavice, hoćete li sa mnom ići u Brezovicu?“
Pitanje mi je postavio čovjek kojega poznajem već duže vrijeme, ali o njemu jako malo znam.
Antun Đurek već dvadeset godina vozi djecu u Zlatni cekin. Njegov radni dan počinje u pola četiri ujutro kada kreće na sasvim drugu stranu naše županije.…
‘Ljubomorni ste na ono što drugi imaju. A razlog što nemate je da ne molite i ne tražite od Boga. A i kada tražite, ne dobivate jer su vam namjere pogrešne – hoćete sve samo za sebe ….’ – Jakovljeva 4:2-3
piše: Branislav Antov Mukulić
Živio sam u to vrijeme s porodicom u Nizozemskoj, već deceniju i više. Bio sam na dobrom poslu, na usponu karijere – radio sam za Vladu, bio priznat istraživač, sa ‘moćnom’ titulom ‘senior onderzoeker’ ili stariji naučni saradnik, po naški, i sa statusom visokog državnog službenika, kraljevskog. ‘Rijksambtenaar’ kako se to na lokalnom jeziku veli.
Bio sam naučnik i istraživač, ekonomista i sociolog ujedno, neki tvrdiše još i expert za socijalnu statistiku. Držao sam predavanja i…
Moja je želja da upoznam djevojku, koja je spletom okolnosti postala trajni invalid i prekinuta je njena mladost. Ona treba biti primjer svima koji su zdravi da cijene život.Margareta Sedlarević kao mala djevojčica od tri godine stiže u dom tete Ane, njene udomiteljice koja ju je odgojila i pružila joj sve što može.Ana je Margareti bila i mama, i tata, i terapeut, i anđeo čuvar koji bdije nad mladom djevojkom koja upravo na dan objave ovog priloga, puni 20 godina.
Margareta je već trinaesto dijete koje je udomila ova plemenita obitelj. Mene s njima upoznaje Slavenko koji im želi pomoći i ima puno ljudskosti.
U njihovom domu je topla teta Ana koja nas čeka na kućnom pragu i uvodi nas u svoj dom.
piše: Marko Jareb
U šetnji sam s Petrom i Filipom po rivi. Riva je puna svijeta. Napravili smo više đireva od jednog do drugog kraja i dobro osjetili njezine miomirise. Krenuli smo uzbrdo prema kazalištu. Taman se čuju zvona sa zvonika pored kazališta.
Preko ulice prelijeće mnoštvo golubova. Tamo im jedan čovjek baca kruh i oni okolo njega izvode svoj poznati ritual. Nemamo što za pušiti, niti ja niti Petar, nemamo obojica ni novaca za kupiti cigarete.…