događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Nanese me ovih dana tako put u Davor. Veliko slavonsko selo na Savi preko puta ušća Vrbasa u Bosni.Ima se u Davoru što vidjeti kako to piše na službenoj web-stranici općine Davor:
–Šetnja Davorom otkriva posjetitelju kuće i ulice koje pričaju o ljudima, životima, vrijednostima koje su očuvali kroz običaje i tradiciju koju su tako…
piše: Esad Redža
-Svima nam fali sunca i nečeg što će nas povezati. Razdvojila nas tmurna vremena, jad i EGO, razmišljao je naglas tamo na željezničkoj stanici.
Znali su ga mnogi. Uvijek je bio tu, uvijek u istom masnom kaputu i visokim tenisicama. Ispijena lica, dubokih bora i vatrenih očiju.
Teško ga je bilo pogledati u oči. Gotovo vas je dirao očima.…
tekst: Slavica Jurčić
foto: Stanislav Horaček
Snijeg je bio dubok dok je baka nosila Slavicu u naručju.
Slavica je gledala strašnu, ogromnu šumu i pitala se gdje se to ona nalazi. Njene okice su virile ispod šala i kape.
Baka je svoju unučicu dovela na promjenu zraka, jer Slavica je imala hripavac.
Hripavac ili kukurikavac je kašalj koji je iritirao Slavicu i ona je već dugo patila od …
(Sjećanje na vremena u kojima je jezik glavu čuvao)
tekst: Joso Špionjak
Nedjelja, 6. travnja 1941. godine.
Posavsko selo Grebnice je gotovo prespavalo početak Drugog svjetskog rata.
Moj stric Ivo je u ranim jutarnjim satima krenuo u Slavoniju.
Na putu ga susretne jedan poznanik, te ga upita:
„Ivo, znaš li da Beograd gori?“
„`Ko ga je zapalio?“– upitao je ovaj sav začuđen.…
piše: Marija Juračić
Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.
piše: Marija Juračić
Konačno se dogodilo. Nije moglo završiti drugačije. Moj zet je napokon pokazao da nije sposoban voditi kućni budžet. Odletio je u minus.
Pokušavamo analizirati kako se to dogodilo. On nerazumno tvrdi da ga je uništila naknadna legalizacija konobe, da je puničin automobil trebao nove gume, da kći nije trebala kupovati novu odjeću ove zime. Uglavnom, čini se da hoće krivicu baciti na najslabije.…
piše: Marija Juračić
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.
Da ne duljim. Vratio se s tržnice, bacio najlon vrećicu na stol i rekao:
“Evo punice, sitija san se vas pa san na peškariji kupija ovega morskega pasa za obid.“…
Čujem da su iz nekog samostana nestale dvije relikvije neprocjenjive vrijednosti i sada čekam hoće li one osvanuti u podrumu mojega zeta.