piše: Slavica Jurčić
U jedan vagon ne bi mogao stati cijeli njen život.
Jelena i Lovro sa svojih dvanaestero djece selili su iz Dalmacije u rodnu Slavoniju.
Najstariji sin imao je sedamnaest godina, a najmlađa Milica tek tri.
Roditelji se opraštaju od rodbine i svojih suseljana i kreću u Split na vlak.
U Splitu na stanici susreću Jeleninu sestru koja živi u Italiji. Ona nema svoje djece. Jelena joj predaje na brigu svoju kći Anu koja tada ima 5 godina.
Ostala djeca su zbunjena. Njihova sreća je splasnula. Njihova sestrica tada zadnji puta vidi svoju braću i sestre koji odlaze s roditeljima.…
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
KOPNOM, MOREM… DO OBITELJSKE PRIČE
piše: Slavica Jurčić
Svake godine bar nekoliko dana moj suprug i ja s djecom krenemo put mora.
Ove godine put je krivudao starom cestom prema Slunju. Suprug je spakovao vina i povezao ga rođaku koji ženi sina.
Do Popovače smo išli autoputom, a u Popovači sišli i krenuli prema Sisku, Petrinji, Glini, Vojniću i nakon prekrasne vožnje ‘cestom sira’ stigosmo u Slunj.
ČUVAJ SE MATA
ŠETNJA HALUDOVOM
piše: Nataša Pecić-Janković
Nakon dugo vremena danas sam odlučila provesti ostatak dana sama na plaži. Iako puše bura i more je nemirno, ipak želim malo odmora i opuštanja. Nedostaju mi ti moji trenutci, ali ne žalim što ih nemam više.
Posljednjih dana posla je previše i ne uspijevam riješiti sve što sam zacrtala u glavi. Onda ostanem duže raditi.…
PLETEM TI PRIČU
tekst: Viktorija Rogić
Mi danas frizuru mijenjamo ovisno o raspoloženju, vremenu ili prigodi. Danas ju peglamo, sutra vežemo u rep, poslije ju kovrdžamo, farbamo pa ju stavljamo u pundžu. Pletemo ju u pletenice, ali ne one klasične već nove modernije pletenice, riblju kost a tek ekstenzije.
Sretne smo jer imamo bezbroj mogućnosti i majstora frizera koji nam u tome stručno pomažu. Načina za svakodnevnu frizuru je mnogo, zaista jako mnogo. Osim što postoji bezbroj frizura, postoji …
DIJABETES
piše: Slavica Jurčić
Dijabetes ne boli, ali ima simptome.
Osjetila sam prve znakove prije pet godine, a dijagnozu sam saznala prije četiri godine.
Ja sam Tip 2. To je moja dijagnoza. Simptomi su bili : umor, česte upale mokraćnih kanala, žeđ i učestalo mokrenje.
BITI ŽENA
piše: Nataša Pecić Janković
Pogled u daljinu fokusira mi se na obližnji otok i more oko njega. No, međutim, ovih dana vrlo često razmišljam o prošlosti. Na trenutke zatvaram oči i odjednom bljeskovi pred njima….
Prekrivam lice i molim ga da prestane. Nakon još nekoliko bljeskova, utihnu sve. Sklanjam ruke, otvaram oči. Gledam to iskrivljeno, izbezumljeno lice koji mi nanosi bol. Jecam. Pokušavam sklupčati se u kutu kauča. On stišava televizor i opet nešto govori. Ništa ga ne razumijem, ali sve ću prihvatiti samo…
MELEM
piše: Nataša Pecić -Janković
Ne znam koliko je od vas doživjelo pravu ljubav. Koliko je od vas čitatelja upoznalo osobu s kojim ima zajednički jezik, a da niste progovorili ni riječ, nego ste samo očima razgovarali? Koliko je od vas sigurno da je to baš ono što ste očekivali i za što ste se borili cijeli život?
Ne znam za vas, ali meni se to događa i s razlogom pišem ovaj tekst.…
DEDIN
piše: Stipo Lučić
Ljuban me gurnu laktom u rebra i pokaza prema kapelici. Nisam odmah vidio što pokazuje, a onda sam brzo ugledao. Stajao je na jednom grobu i plakao. Nisam mu vidio oči s ove daljine, ali govor tijela je bio jasan, plakao je.
Pogrbljena, svinuta ramena i pognuta glava koja se povremeno trzala, ruke na očima i odsutnost, bili su jasan znak, on plače. Ljuban je bio blizak s njim i najbliži susjed, znao je. Tada ga nisam pitao, čekali smo da se isplače, pokupili alat i krenuli kući.…
