događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Jasen je svoj dom našao na osunčanom šumskom proplanku. Okružen mnoštvom drugih biljnih stanovnika. Tu je proveo najveći dio svoga života.
Drugovao je sa susjednim stablima, s njima, ali i s Jasenkom, dijelio sve svoje radosti i veselja, brige i tuge. Zajedno s njima dijelio je veći dio onoga što mu je život nudio u svojem obilju dobra i zla.
-Tjeram šegu, bolan
Dino Hajdarević
Ispod lipe u sredini dvorišta seoske džamije, sjede dva stara prijatelja i gorljivo raspravljaju o vjeri i stvarima metafizičke naravi.
–Bog je jedan i svevišnji – zaključi Husein već na početku razgovora.
–Dobro, ali to još ne kaže ništa o tome što je on – reče Abdulah.…
Piše: Marija Kukić
Godine neumoljivo prolaze. Kako one prolaze, misli mi se sve češće vraćaju u dane djetinjstva. Bilo je to prije … godina. Rođena sam i odrasla u malom slavonskom selu u srcu Poljadije. Onima kojima je ovaj kutak domovine nepoznat reći ću da je Poljadija ili Požeška dolina najplodniji i najbogatiji ravničarski dio Požeške kotline.
Bilo je to selo od 70-ak kuća u kojima su živjeli uglavnom bogati, ugledni i školovani ljudi. Nije bilo kuće koja nije dala makar jednog intelektualca. Ni tada se u mome selu nije rađalo puno djece. Svi…
Joža Prudeus
Hajde, recimo, neka se zvao Predrag. Nije, ali dobro zvuči. Naime neću pravo, iako ga znam, neću, jer ako je onda imao oko osam, deset godina više od mene – čovjek je danas u lijepim godinama, pa ne bi bilo lijepo da se po ovoj istinitoj prepozna.
Uostalom, tko zna, možda dragi naš Predrag marljiv bio pa završio i srednju i višu, čak i visoku. Nikad se ne zna što u kome čuči.
No u danima, točnije reći, godinama o kojima je riječ, imao…
Idemo u „Besenwirtschaft“ ili u „Gostionicu Metla.“!
Piše: Josip Mayer
Winnenden/Upravo prije par dana pročitah na ovom portalu tekst pod naslovom“SIROTINJSKI SENDVIČ“.
Bože, koliko sam šnita masnog kruha pojeo u životu! Pomislih, čitajući. Naravno, to me potaklo i na daljnje razmišljanje.
Stvarno se ne mogu ni sam sjetiti, kada mi je netko u hrvatskoj gostionici ponudio kruh i mast na jelovniku, ili krvavicu s kupusom i slanim krompirom ili što drugo od kolinja.…
Riječ-dvije iz uvoda “Veseli se Posavino” u organizaciji berlinskih Brođana
Foto, tekst, obrada i izvedba: Emil Cipar i Sonja Breljak
Gdje je Posavljacima sad kuća, gdje mjesto u kojem će udomiti svoje goste, gdje su plodne njive i šljivici, gdje prela i igranke… gdje je crkva u kojoj će se Bogu pomoliti, a poslije mise uz zvuke šargije i kolo zaigrati!?
Eh, život je to. Ne uvijek lagan i lagodan. I kora kruha često je tvrda.
Odlazili su Posavljaci oduvijek u svijet. Često sa zavežljajem u kojem je friška…
Izrečene čestitke samo su čekovi bez pokrića
Marija Kukić
Sve se vrti u krug. Jedno odlazi i nestaje, drugo dolazi i ostaje. Neprekinuti lanac koji se sastoji od najrazličitijih karika življenja. Tako je i 2013. otišla u nepovrat. Sa sobom je odnijela u naručju sve; lijepo i ružno, veselo i tužno, dobro i zlo, sreću i nesreću, zdravlje i bolest, život i smrt…
Ispraćena je na različite načine i s najraznovrsnijm željama. Netko sa željom da se nešto slično ne dogodi nikada i nikome, netko sa žalom jer je otišla. A kružnica nema početka ni svršetka. Ima samo…
Ćuko mu je platio i svoje i njegovo neznanje
piše: Željko Jelavić
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u punom jeku ekonomske, i ine, emigracije, krenuo i Roko iz jedne bosanske zabiti, trbuhom za kruhom, ali i za salamom, mesnim doručkom i ostalim „derivatima“.
Kako se bojao vode i nikada nije naučio plivati, tako ‘Merika nije dolazila u obzir.
Stoga se „otisnu“ Ćirom (malim uskotračnim vlakićem) do Broda na Savi, a zatim pravom „željeznicom“ drito u Njemačku.…
Da bismo ocenili čovekov život moramo pogledati odakle je pošao i gde je stigao
piše: Jelena Stamenković
– Moja je obitelj bila pobožna. Od sedme godine smo išli na vjeronauk. Ko nedjeljom ne ode na misu navečer ne smije izaći. – Priča kuma crkve u Bačkom Gradištu, Ana Jovanović, rodom Banjalučanka.
– Moj otac Jozo Radman je bio bogat, lijep poželjan mladoženja. I mama Katarina je bila lijepa, al sirota. Rano je ostala bez roditelja pa ju je othranio brat. Jednom kad su izlazili iz crkve čežnjivo je rekla prijateljici: Joj, kome li će ovaj biti muž ?…
O Brodu moga djetinjstva 1
piše: Drago Oršić
Pomišljam ponekada da starenje čovjeka približava njegovom djetinjstvu.
Slike koje su davno prošle pokraj nas postaju jasnije, detalji se ponovo pojavljuju, iako bi nekim slijedom trebali biti davno zaboravljeni.
Sjećam se moje Brličke gusto prošarane rupama od bombi, zbog blizine tvornice vagona, ruševina kuća u mojoj ulici u kojoj su tada …