događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Konačno se dogodilo. Nije moglo završiti drugačije. Moj zet je napokon pokazao da nije sposoban voditi kućni budžet. Odletio je u minus.
Pokušavamo analizirati kako se to dogodilo. On nerazumno tvrdi da ga je uništila naknadna legalizacija konobe, da je puničin automobil trebao nove gume, da kći nije trebala kupovati novu odjeću ove zime. Uglavnom, čini se da hoće krivicu baciti na najslabije.…
piše: Marija Juračić
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.
Da ne duljim. Vratio se s tržnice, bacio najlon vrećicu na stol i rekao:
“Evo punice, sitija san se vas pa san na peškariji kupija ovega morskega pasa za obid.“…
piše: Marija Juračić
Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike.
Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“…
piše: Marija Juračić
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…
tekst: Slavica Jurčić
foto: Martina Dujmović
Prije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare, svećenik je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.
Znala sam da samo jedna osoba može pomoći da se vrati ljepota Djevici Mariji.
Obratila sam se Jasminki Dujmović, mladoj ženi iz moga Stupnika. Ona je istoga dana došla k nama i odnijela kip na uređenje.…
piše: Marija Juračić
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.
Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.
Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na …
Iz naše arhive/objavljeno 31.05.2016.
piše: Slavica Jurčić
Ovih dana doživjela sam svašta. Malo je reći da su to slučajni događaji, ali i da su događaji s porukom.
Prvi događaj zbio se u mom susjedstvu. Susjed je umro pred mojim očima. Naravno, pozvali smo hitnu. Pokušali su sve, ali nije mu bilo pomoći. Imao je osamdeset godina i bolesno srce.
Njegova supruga neutješno je plakala. Iako imaju troje djece, živjeli su sami jer su djeca otišla trbuhom za kruhom.…
Piše: Anita Martinac
Dugo već živim izvan domovine. Mnogi smatraju da dobro živim, snašao sam se, imam obitelj i izveo sam djecu na put. Imamo dobar posao i ja i supruga, situirani smo, i možemo si priuštiti mnogo više nego li trebamo… ali što trebam? Za čim čezne moja duša?
Sve godine dok sam stvarao materijalne stvari za svoju obitelj sve više sam gubio sebe, a sada se bojim da gubim i obitelj.…