događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Štefica Vanjek
Nedjeljno predvečerje, tišina. Pahulja za pahuljom prekriva dvorište i sve je već bijelo. U godinama prije, snježna čarolija vukla me je u djetinjstvo i ljepotu ondašnjih zima.
Sa sjetom sam u mislima nizala slike dječjih igara, grudanja, sanjkanja, promrzlih ruku i noseva što liječio je topli čaj. Danas je izostala čarolija, misli su s onima koji nemaju krov nad glavom a zima pahulje sipa i pokazuje zube.…
piše: Kitana Žižić
Tog ljeta nakon godine kad nam je kćerka otišla u Australiju, upoznala sam ljekovitost mora. Muž se nije mogao načuditi mojoj potrebi da se kupam dok god ima kupača. „Ako je samo jedan plivač u moru, ti moraš biti drugi!“ Tako sam jednog kasnog jutra u studenom, sretno zaplivala leđno i uspjela se sudariti s onim prvim plivačem, tada jedinim u moru izuzev mene. Nasmijao se iznenađen i upitao hoćemo li se ovako sudarati sve do popravnog u siječnju.…
tekst: Edit Glavurtić
Puno je loših vijesti bilo ovog prosinca, puno bolesti, straha, osamljenosti. Nikad daljine nisu bile dalje, susreti neizvjesniji, a Božić tiši.
Mnogi će blagdane provesti daleko od svojih dragih. Ali, preživi se i to. Teško je, ali prođe.
Preživjela sam takve osamljene Božiće, kad je sve oko mene prštalo od svjetla …
tekst: Štefica Vanjek
Svaki dan visimo muž i ja na TV-u (mislim ne doslovce, jer bi malo teže s ovom kilažom to mogli izvesti) i što možemo čuti osim korone?
Oboljeli, izliječeni i umrli, saznajemo stalno neke nove mjere za suzbijanje širenja boleštine. Uši su nam već narasle kao magareće osluškujući stanje kako kod nas, tako i u Njemačkoj, jer sve smo više sigurni da nam ovi božićni blagdani neće biti zajednički, i to nas rastužuje.…
piše: Edit Glavurtić
Zaželjela sam se naranči svetog Nikole, onih pravih i mirisnih, kakve mi je ostavljao u prozoru naše male kuće u Osječkoj ulici broj 57, u zagrebačkoj Dubravi, prije puno, puno godina. Naranči koje su svijetlile pa sam ih danima samo gledala, a kad sam napokon jednoj ogulila koru, cijela je soba zamirisala na tajne vrtove dobrog sveca, vrtove koji se prostiru iza mora na kraju svijeta, kamo možeš otputovati samo ako si dijete.
Kasnije se ta vrata neprimjetno zatvore, priče utihnu a vrtovi iščeznu, pa o…
tekst: Štefica Vanjek
Ovo bremenito vrijeme svima nam je donijelo mnoge promjene, pa sam tako ja baka – postala đak.
Korona je mnogima život izokrenula naopačke pa je tako moja kćerka ostala bez posla i mora putovati na posao u Zagreb. To znači, ode po noći i vrati se po noći pa je mene povremeno zapala briga o unucima, kada i zet ide u dnevnu i noćnu smjenu.…
piše: Kitana Žižić
Na maloj hridi pokraj mora osamila se Marta. Sjela je zagledana u zelenkastoplavi namreškani plićak. Desetljeća su na njenim leđima, otkad je posjećivala taj pitomi kutak za ljetnih dana.
Niti jedna morska vratolomija nije joj bila strana, ali je ponajviše uživala zaplivati na otvoreno more, lagano prsnim stilom zaranjati ruke u tu osvježavajuću lagodnost i žmiriti prema horizontu.…
piše: Štefica Vanjek
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Još malo pretvoriti ću se u krticu bez očiju. Iako kuća ima mnogo prozora svjetla moraju biti upaljena cijeli dan. Imam osjećaj kao da nas i Bog i priroda pripremaju za život na sjeveru kad ovdje više ne budemo imali od čega živjeti jer će sve postati privatno i uništeno.…
ŠTO JE MENI VJERA?
piše: Manuela Bareta Buličić
Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…
A htjela sam zapravo izreći ovo:
Vjera je za mene opetovano, svakodnevno duboko promišljanje i preispitivanje svega što radim i živim……