VLAKOM PREMA JUGU

piše: Edit Glavurtić

Krajem srpnja a početkom kolovoza, svake smo godine mama i ja putovale na jug, u Dalmaciju, da na našem otoku provedemo dvadesetak dana s babom Vitorijom.

Od velikog uzbuđenja uoči puta, loše sam jela i loše spavala, razmišljajući što ću sve ponijeti od odjeće, a što od knjiga i pribora za plažu. Imale smo na raspolaganju dvije putne torbe a ni i Glavni kolodvor nije bio blizu, pa je od kuće, za svaki slučaj, trebalo krenuti puno ranije.…

više

ZVONO NA VRATIMA

piše: Kitana Žižić

Zvoni! Oglušujem se. Već odavno živim usamljeničke udovičke dane.

Doduše nisam bila puno manje usamljena dok mi je muž bio živ. Dosta stariji od mene. Nisam ga ljubila. Poštovala jesam.

Opet zvono. Ne ustajem. Kad je treći put zazvonilo, neugodno mi. Dižem guzicu, već podeblju od previše sjedenja i gledam kroz špijunku.…

više

KNIN NIJE SRBIJA

Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2011.

CRTICE IZ ŽIVOTA 

piše: Emil Cipar

Kao i svake godine tako i ove, proslavit ćemo Dan domovinske zahvalnosti. Učinit će to svako na svoj način …Vlada, Predsjednik, braniteljske udruge…

Šta to ustvari slavimo? Trebamo li? Imamo li razloga za to? Treba li uzeti u obzir da Srbima taj praznik posebno smeta i da je to za njih Dan žalosti?

Pokušat ću trijezne glave, svjestan činjenice da pišemo 2011.…

više

OSTALA SI UVIJEK ISTA

tekst: Slavica Jurčić

Jučer sam spremala pretince u ormaru… Izmiješale se slike iz moje i Ivine mladosti, kutija koja ih je držala 25 godina sada je popustila. Odluka je pala,slažem ih u novu kutiju.

Istovremeno mi je i mašina oprala veš pa pozovem mojeg Domagoja da pregleda i složi slike. On sjedne i s velikim interesom zaključi da će ih složiti po veličini.

Veš sam objesila i zadržala se vani više od pola sata, povratak u kuću i pogled u dnevni boravak me potpuno oraspoloži.…

više

PIJAVICA

tekst: Kitana Žižić

Na počinak smo otišle pune strepnje. Nas tri sestre i četvero male djece. Na Škoju u Vlaki blizu crkvice Sv. Klement.

Oko crkve tamnozeleni vitki čempresi, privlačivaći gromova, jer duboko korijenje isprazni opasan elektricitet duboko u zemlju. Tako štiti kuće u blizini, ali dok to nisam znala, ježila sam se od svakog nevremena s munjama i gromovima.…

više

GENERACIJA

piše: Kitana Žižić

Kad sam odrasla dovoljno da se smijem nadati ljubavi, nisam mnogo razmišljala o njoj. Zaljubljive prirode očaravalo me to lebdjenje naraslim krilima. I moja prijateljica je bila sklona zgodnim mladićima, pa ipak smo obje pripadale generaciji, koja je Hvaranima predstavljala vrlo veliku zagonetku.

Svi smo se u razredu voljeli, i cure i dječaci, ali smo prvenstveno bili dobri drugovi. Izvodili smo svakakve manguparije poput sve ostale djece, gajili međusobne simpatije, ponekad na toliko intenzivan način da je slomljena…

više

LJETO NA ČEKANJU

tekst: Mirjana Blašković
.
Kao da je suosjećalo s nama, ovo ljeto godine 2020. pa je i danas kišom utišavalo želju za ljetnim godišnjim odmorom, uvijek planiranim i željno očekivanim, osobito od nas koji živimo van domovine.
Za nas godišnji nije samo odmor od svakodnevnih obveza, uživanje u moru i suncu, već i prilika da posjetimo svoje najbliže, svoje roditelje, braću, sestre, prijatelje, drage ljude, koji su unatoč udaljenosti dio našeg života.

više

VRATI SE SINE

Iz naše arhive/ objavljeno 05.08.2015.

piše: Slavica Jurčić

Ovo je priča o majci koja je skromno živjela i koju život nije previše mazio, ali se nikada nije predavala.

Kata je bila slaba ženica koja je tokom svog života imala lijepih, a i ružnih godina, poživjela je čak devedeset. Kao mlada je ostala udovica. Bila je udana za Marka s kojim je imala četvero djece, tri kćeri i jednog najmlađeg sina koji oca nikada nije niti upoznao.…

više

SVE SVOJE NOSIM SA SOBOM

tekst: Mirjana Blašković

Popodnevni pljusak isprao je miris lipe, težak i zagušljiv, kakav samo može biti miris lipe na samom kraju mjeseca koji je po njoj dobio ime.

Koračajući po mokrom pločniku ugledah puža  i teorijom defezivnog ponašanja u prometu, zastadoh da propustim slabijeg i sporijeg od sebe. Tad shvatih da bi moglo izgledati čudno – stajati tako s kišobranom i čekati da prođe jedan, doduše prilično reprezentativan primjerak puža, kod nas poznatog pod nazivom vinogradnjak.

Naravno, bilo ga je dovoljno prekoračiti i nastaviti dalje, a zamislite samo koliko bi i trajalo da jedan puž, puževim korakom, pređe pločnik. …

više

EVO JEDNA BROŠKA

piše: Tonči Ćepernić

Sretnu se na rivi dvi store prijateljice, nisu se vidile majko godišt.

Ajme Ane če mi te je drogo vidit. Kako si? Kako su ti dica? Ti ono jemaš dvoje, sina i ćer.

Bome je. A če da ti rečen. Ćer se udala, ima zlotnog čovika, dobričina, i puno je voli. Svako jutro joj donosi crnu kafu i galetine u postelji. Duša od čovika. Zet samo takvi.

više