događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Nataša Pecić-Janković
Probudila sam se bez sata, točno na vrijeme kada idem na posao, mada sam od danas na godišnjem.
Počelo je svitati, a lastavice koje su napravile gnijezdo iznad vrata, cvrkuću i lete na sve strane. Vjetar mi donosi miris bagrema i podsjeća me na neke pjesme.
Čudan osjećaj uz prvu jutarnju kavu.
Kada čovjek proživi ili preživi neke loše trenutke u životu, onda s osjećajima…
piše: Štefica Vanjek-Štefi
Dojurila sam s posla jedva čekajući, ovu suvišnu odjeću baciti sa sebe jer i koža mi je pretijesna na ovoj sparini. Još izuvajući sandale čula sam kako on nešto mrmlja u dnevnoj sobi sjedeći za kompjuterom, okrenut leđima. Nisam razumjela ništa.
-Ne čujem, dreknem iz hodnika.
–Čekaj da se izujem i skinem pa dođem. Šmugnula sam u ugodnu svježinu spavaće sobe tražeći što manji komad odjeće. Obučena, osvježim se u kupatilu pa tiho dođem u dnevnu sobu.…
tekst: Verica Jačmenica-Jazbec
Najprije sam za vrijeme Domovinskog rata upoznala njegove dvije desetogodišnje unučice koje su se iz zavičaja na istoku Hrvatske sklonile k rodbini u Zagrebu. Sa sobom su ponijele tek školsku bilježnicu i album sa obiteljskim fotografijama koje su mi s ponosom pokazivale.
Nekoliko godina kasnije, jedne ciče zime putovala sam na sastanak u Slavoniju i zastala kod dida Stipine obitelji. Dočekao me visok, prosijed, markantan stariji čovjek, po godinama vršnjak mojega …
…ili BERLINSKE RUŽE SA SRCEM
piše: Slavica Sarkotić
Berlin/ Na uglu Hildegardstrasse i Blissestrasse stoji mala cvjećarnica.
U proljeće i ljeto njen vlasnik, omanji tamnoputi čovjek iznese i oko nje poslaže mnoštvo drvenih kutija s raznovrsnim cvijećem. Nadmeću se u ljepoti hortenzije, irisi, maćuhice, ruže i tulipani.
Ljudi prolaze, poneki nezainteresirani, tek netko zastane i svrne pogled na tu ljepotu a onda kad se na obližnjem semaforu upali zeleno svjetlo kreće dalje svojim poslom.…
Iz naše arhive/ objavljeno 11.12.2014.
piše: Slavica Sarkotić
Netko je davno rekao da gradove ne volimo zbog njih samih, zbog njihovih ulica, parkova, zgrada i trgova, već zbog uspomena koje nas za njih vežu.
Sav je moj život prožet putovanjima, mojima ili meni bliskih ljudi. Majčine sestre su u Australiji, sin već deset godina živi u Berlinu, sestra u Virovitici.
Radosti iščekivanja susreta miješaju se sa suzama rastanaka i…
tekst: Marica Žanetić Malenica
Biba posprema stol za kojim se upravo blagovalo. Bila je to „večera za 5“, u kojoj nas je uživalo duplo više.
Već znamo forte svake od nas, a večerašnja domaćica ni ovoga puta nije omanula – nahranila nas je standardno dobrim šniclama u toću, štrucom od kruha i špinata (kuhanom u kuhinjskoj krpi) kao prilogom i nenadmašnom rožadom za desert.
Slaže suđe u mašinu i s olakšanjem pripaljuje cigaretu, jer upravo…
Iz naše arhive/ Objavljeno 24.10.2016.
piše: Slavica Jurčić
Ljubav je kemijska reakcija. Možda! Ne znam.
Što to naše bake i djedove drži u braku 50 i više godina? Ni jednom nisu pomislili na rastavu, a i ako jesu, to nikada nisu izustili ili rekli pred svojim bračnim partnerom.
Čitam u novinama. Negdje u istočnim zemljama mladi bračni par otišao je na bračno putovanje. Nakon izlaska iz mora, mladoženja prvi puta vidi svoju dragu bez šminke.…
piše: Nikola Šimić
Jedan od prvih NLO incidenata u Republici Hrvatskoj koji je uključivao otmicu dogodio se 19. ožujka 2000. godine.
U Yugi45 vozili su se zaboravljenim puteljkom u blizini sela Plavno kod Knina, Nikola i Žaklina Šimić. Uočili su nešto za što su neupitno vjerovali kako se radi o NLO.
Kada su došli sebi, našli su se skoro 50 km dalje s druge strane planine Plješevice, u blizini samoga graničnoga prijelaza Strmica.…
Objavljujemo jedan od oko 80 literarnih radova pristiglih na likovno-literarni natječaj za djecu naslova “Zeleno i plavo putovanje” u organizaciji Ankice i Ante Karačić, umjetnika iz Iserlohna a u suradnji s Maticom hrvatskom za Ruhrgebiet.
tekst: Dora Garac, 7. c, OŠ „Eugen Kumičić“, Rijeka
Točno se sjećam tih dalekih nedjelja kad bih s obitelji išla na ručak k baki i djedu. Posebno su mi bile drage zato što bi djed svaku nedjelju pripremio novi nestašluk dječaka Brace.
Sjedila sam na djedovu koljenu i pažljivo slušala. Nisam bila gradsko dijete, ali se ipak nisam mogla pronaći u tim pričama. Zato mi i jesu bile toliko zanimljive, nesvakidašnje.
Svaku nedjelju kao da sam gledala novu epizodu Pere Kvržice.…
tekst: Slavica Jurčić
„Vraćam se“, govori Marko svojim kolegama na popodnevnoj kavi. Jedino Magda reagira burno i ljutito.
„A zašto, znaš i sam da tamo nije tvoje mjesto, ti si za njih otpadnik. Sjećaš li se kako su tvoju mamu mučili?“
„Da, ali baš zato idem da im vratim za svu sramoti koju je ona trpjela.“