Kratka priča
autor: Tomislav Osmanli
s makedonskoga preveo: Nikola Šimić Tonin
Žuta kuja kopa po ohlađenoj zemlji ispod ruševina kuće srušene u potresu 6. veljače 2023. Izbezumljena je, kao i svaka majka. Njezini su štenci ostali pod tim ruševinama.
Ona vjeruje da su još živi. U njoj ne umire nada, ali raste snaga da prokopa prolaz do njih i spasi ih. Baš poput majki…
Devetnaestogodišnja djevojka Helena živjela je u jednom lijepom mjestu okruženom slikovitom prirodom i brojnim vinogradima. Taj grad nije bio poznat samo po vinogradarstvu nego i po tome što se u njemu nalazila kraljevska palača.…
Neku večer gledala sam nagrađivanu emisiju na TV-u i u čudu gledala što se to u ovom društvu događa. Katolkinja sam od rođenja i u tom duhu odgajana. Sve sam molitve uglavnom zapamtila. Možda sam malo zahrđala jer se i molitve s vremenom transformiraju, ali osnovne ostaju.…
Kad sam napunila pedesetu čekalo me jedno iznenađenje. Naime, jedno lijepo šestodnevno putovanje u Istanbul. Moja djeca su se udružila u naporima ( i novcu) i rezervirali u tajnosti ovo putovanje za troje. To je bio njihov dar za ‘mother’, njihovo priznanje za moje uspone i padove u dvadeset i četiri godine majčinstva.…
Vijest je išla od usta do usta ali nitko joj nije povjerovao. Bila je upravo nemoguća.
