MOJI MOTIVI

piše: Ante Karačić

Iserloh/ Umjetnošću sam se počeo baviti iz hobija 2008. godine. Može se reći da je to bilo vjerojatno da pobjegnem od “gluhog očaja”.

Dakle, pred mirovinu mi firma ide u stečaj i predstoji mi treći početak. Vjerojatno je to u nekoj polusvijesti bilo traženje puta za treći početak.…

više

TUGA JE LASTAVICA…

“… Jednog se dana probudiš i misliš da je otišla, ali samo je odletjela negdje drugdje i grije perje. Prije ili kasnije, vratit će se i ponovno ti se smjestiti u srce.“

piše: Kitana Žižić

Velika je bila moja obitelj. Onaj dio koji je davno napustio našu zemlju nisam nikada ni upoznala. Znala sam ih samo iz pisama, koja su rijetko stizala iz Australije. Bila su upućena njihovoj i mojoj mami. Ponekad bi se između listova našla fotografija moje polubraće da zagrije majčino srce, dugo godina neutješno, sve dok se nije udala za mog oca i s njim izrodila novu djecu.…

više

ZIMA U WAGRAINU

piše: Viktorija Majačić

Imala sam devetnaest godina kad sam se, umjesto na fakultet, kao većina mojih školskih prijatelja, upisala na brzi tečaj životne škole. Na nadmorskoj visini od 838 m, u malom austrijskom skijaškom mjestu Wagrain, čekale su me lekcije koje sam morala naučiti.

Prvi radni dan neću nikada zaboraviti. Bila je subota. Dan kada jedni gosti odlaze…

više

HRAMOVI I FARAONI

piše: Štefica Vanjek

„Evo mene ljudi moji“, ali ne na bevandu, mada izgledam kao da sam cijelo ljeto provela negdje u hladovini uz bevandu. Ne znam da li sam bolje u licu poduhla kao kronični alkos, ili je trbuh tako velik kao da sam cijelo ljeto radila u nekom bordelu pa zaradila još nešto osim side, ruke ljubičaste od ispucalih kapilara i tanke kože kao da me muž neprestano …

više

JAO – PAO

piše: Kitana Žižić

Padanje u more prije drugog svjetskog rata bilo je puno neugodnije od moga dvostrukog padanja. Ne zbog okolnosti same nezgode, već zbog bitno drugačijih uvjeta života.

Koliko god danas mnogi nismo zadovoljni životom u „suvremenoj“ Hrvatskoj, osvrtanje unazad kroz priče naših…

više

VRIJEME JE ZA BOLJI ŽIVOT

Iz naše arhive/ objavljeno 26.01.2012. goddine

piše: Martina Bothorn
Životi su nam ubrzani. Letimo od jednog termina do drugog a predaha rijetko.
Kažemo: -Zdravlje je najvažnije! Ali vrlo malo za njega činimo jer i nemamo puno vremena  baviti se sami sobom.

Već duže u medijima kruže vijesti o jednoj posebnoj vrsti bolesti imenom „Burnout“.
Neki glasovi kažu da je to samo izgovor za radnu nevolju, drugi opet kako je to zabrinjavajući razvoj u našem modernom društvu,…

više

NOĆ U KOJOJ JE POSUT PEPELOM

piše: Kitana Žižić

Posve nenadano saznala sam ovog ljeta dvije nove zanimljive činjenice iz života šire obitelji. Prva je da nisam usamljena u padanju u more pri izlasku iz broda. Prije mene pao je pod bolsku rivu mlađi brat mog oca. Druga se odnosi na ljubav spomenutog strica prema pisanoj riječi.

Njegov stariji sin poslao mi je očeve bilješke, koje je vodio u formi dnevničkih zapisa…

više

DEJA VU

piše: Dragica Križanac

Sanjala sam sinoć čudan san. Naoko običan, kakav sanjaju mnogi emigranti. San o povratku. Makar nakratko, na mjesta iz mladosti.

Elem, sanjam ja kako sam se vratila na radno mjesto iz mladosti, poslije dugo, dugo vremena. Vojna istraživačka industrija, vrlo poseban odjel ‘Razvoj’. Hoću reći razvoj kemijskog naoružanja, kompozitnih goriva, eksploziva, uz to prateća stručna biblioteka i dokumentacioni centar.…

više