KAD JEZIK GLAVU ČUVA

 (Sjećanje na vremena u kojima je jezik glavu čuvao)

tekst: Joso Špionjak
DSCN2Nedjelja, 6. travnja 1941. godine.

Posavsko selo Grebnice je gotovo prespavalo početak Drugog svjetskog rata.
Moj stric Ivo je u ranim jutarnjim satima krenuo u Slavoniju.

Na putu ga susretne jedan poznanik, te ga upita:
Ivo, znaš li da Beograd gori?
„`Ko ga je zapalio?“– upitao je ovaj sav začuđen.…

više

GRIPA

piše: Marija Juračić
big_76_444Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada  nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno  okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.

Ali on zapeo kao da ga plaća neka farmaceutska …

više

PAPRIKA

piše: Marija Juračić
news-2011-august-prazna_kasa_546003041Konačno se dogodilo. Nije moglo završiti drugačije. Moj zet je napokon pokazao da nije sposoban voditi kućni budžet. Odletio je u minus.

Pokušavamo analizirati kako se to dogodilo. On nerazumno tvrdi da ga je uništila naknadna legalizacija konobe, da je puničin automobil trebao nove gume, da kći nije trebala kupovati novu odjeću ove zime. Uglavnom, čini se da hoće krivicu baciti na najslabije.…

više

MORSKI PAS

piše: Marija Juračić
morski pasU našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada  razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.

Da ne duljim. Vratio se s tržnice, bacio najlon vrećicu na stol i rekao:

“Evo punice, sitija san se vas pa san na peškariji kupija ovega morskega pasa za obid.“

više

NEMA ZIME

piše: Marija Juračić
zaruljaUvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Dakle, ne zato što je meso koje prodaje bolje nego kod ostalih mesara, nego je to prokleta stvar navike.

Pitam ga može li mi nabaviti onu finu, dalmatinsku pancetu, onu koja se na buri suši pa upija sve mirise aromatičnog mediteranskog bilja, a  on kaže: „Jasno da mogu, nema zime.“…

više

PETNAEST DANA

piše: Marija Juračić
naslovna103Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.

Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…

više

ZLATNE RUKE

tekst: Slavica Jurčić
foto: Martina Dujmović
15879435_1201813749906060_1362476238_nPrije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare,  svećenik  je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.

Znala sam da samo jedna osoba može pomoći da se vrati ljepota Djevici Mariji.

Obratila sam se Jasminki Dujmović, mladoj ženi iz moga Stupnika. Ona je istoga dana došla k nama i odnijela kip na uređenje.…

više

TAJNA POKLONJENE KNJIGE

piše: Marija Juračić
knjigeZet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.

Zagonetka poklonjene knjige uskoro se počela odmotavati.

Ujutro, umjesto da u miru popijem jutarnju kavu i pogledam na …

više

GDJE NAM JE RADOST

Iz naše arhive/objavljeno 31.05.2016.

piše: Slavica Jurčić
Ovih dana doživjela sam svašta. Malo je reći da su to slučajni događaji, ali i da su događaji s porukom.

Prvi događaj zbio se u mom susjedstvu. Susjed je umro  pred mojim očima. Naravno, pozvali smo hitnu. Pokušali su sve, ali nije mu bilo pomoći. Imao je osamdeset godina i bolesno srce.

Njegova supruga neutješno je plakala. Iako  imaju  troje djece,  živjeli su  sami jer su djeca otišla trbuhom za kruhom.…

više

MIRIS BOŽIĆA

Piše: Anita Martinac

Dugo već živim izvan domovine. Mnogi smatraju da dobro živim, snašao sam se, imam obitelj i izveo sam djecu na put. Imamo dobar posao i ja i supruga, situirani smo, i možemo si priuštiti mnogo više nego li trebamo… ali što trebam? Za čim čezne moja duša?

Sve godine dok sam stvarao materijalne stvari za svoju obitelj sve više sam gubio sebe, a sada se bojim da gubim i obitelj.…

više