tekst: Slavica Jurčić
foto: Stanislav Horaček
Snijeg je bio dubok dok je baka nosila Slavicu u naručju.
Slavica je gledala strašnu, ogromnu šumu i pitala se gdje se to ona nalazi. Njene okice su virile ispod šala i kape.
Baka je svoju unučicu dovela na promjenu zraka, jer Slavica je imala hripavac.
Hripavac ili kukurikavac je kašalj koji je iritirao Slavicu i ona je već dugo patila od …
Nedjelja, 6. travnja 1941. godine.
Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.
Konačno se dogodilo. Nije moglo završiti drugačije. Moj zet je napokon pokazao da nije sposoban voditi kućni budžet. Odletio je u minus.
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.
Uvijek idem istom mesaru. Skoro sam napisala – ne zato što je njegovo meso bolje nego kod ostalih….
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Prije deset godina, prilikom uređenja kapelice svete Klare, svećenik je dao mom suprugu stari kip Majke Božje koji je u kapelici bio 70 godina. Bio je u vrlo lošem stanju.
Zet mi je za Božić poklonio knjigu “Liječnik u vašem domu“. Dobro zna da godinama izbjegavam svaki dodir s liječnicima, bilo kakvim lijekovima, pripravcima i slično. Složila sam nasmiješenu facu, zahvalila i stavila knjigu na počasno mjesto među već otišle pisce nadajući se da njima knjiga neće smetati.