piše: Marko Jareb
Grad je započeo svoj svakodnevni život. Nakon noćnog sna, na svim mjestima se vide i osjećaju sve njegove žile kucavice. Najviše na tržnici i oko nje, grad živi svoj uobičajeni ritam. Jutros ga je malo omela kiša. Bez obzira na to, ljudi na tržnici izvode svoje svakodnevne radnje, donašaju raznu robu, otvaraju svoje štandove, i opet sve ispočetka. Novi dan nova sreća. Možda danas netko dobije na lutriju, ili nekoga strefi neka nesreća, tko li će ga znati, što je kome zapisano u zvijezdama.…
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
OBITELJSKA ŠTORIJA
piše: Branka Oreb-Jerković
Nikad nisam upoznala dida Nikolu. Kao mladić otplovio je iz Vignja na poluotoku Pelješcu u Južnu Ameriku. Otišao je na neizvjesno putovanje priko oceana, s kartom u jednom pravcu. I više se nikad nije vratio u rodni kraj. Iza sebe je ostavio baku mi Teru, s trbuhom do zuba i moga oca koji je tada imao samo dvije godine.
Nije bio sam u toj avanturi života, bile su to godine iseljeničkog buma iz Dalmacije a većini je bio cilj iskrcati se u Argentini. Procjenjuje se da se upravo u tu zemlju,u razdoblju od 1926. do…
NEDJELJNI MIR
tekst: Dijana Čupić
Svako me jutro, tog ljeta, budilo stado ovaca koje je kretalo na ispašu i prolazilo iznad sela po rubu brda Oštri vrh. Nad kućom je još bio jutarnji hlad. Po cijelom polju već je bilo razliveno sunčano ljetno jutro. S druge strane brda, u selu Kongori, sunce je bilo nad selom već ima sat vremena. Zato su ih proglašavali vrednijima, a nas Borčance ljenijima.
U toru me čekalo moje stado janjaca. Blejali su i meketali. Odvela sam ih na pašu u polje.…
TRI BORCA
piše: Stjepan Poljaković
Pred polazak pod Alpe do mene je došla vijest da je moj prijatelj, u daljnjem tekstu Valter, stigao na red za transplantaciju organa. Dijabetes s kojim se bori od rođenja napravio je svoje i jedina šansa za iole dostojanstveniji život novi su organi, gušterača i bubreg.
Znamo se od srednje škole. Znam njega i za njegovu bolest. Znaju ga i drugi, u tri sela što bi se reklo. Nije ni floskula ni patetika ako kažem da ga je malo tko kada vidio ljutoga. On je nepresušni …
JOSHUA
piše: Branislav Antov Mikulić …Iz knjige “Srcem do beskraja”
U Bocvani sam bio zbog ponuđenog mi posla. Nakon što sam u Gaboroneu, glavnom gradu te prilično uređene afričke države obavio razgovore s nesuđenim budućim poslodavcem, valjalo mi je ići natrag kući, u Holandiju. Let za Amsterdam polazio je iz udaljenog Johannesburga, kamo sam trebao poći automobilom, ugodnim i prostranim Toyotinim kombijem koji je vozio šofer direktora BIDPA-instituta, onog na kojem mi je nuđeno zaposlenje.
Odlučio sam krenuti za Johanesburg čitav dan ranije, mada i nisam morao. Do aerodroma je bilo nekih četristo kilometara, najviše pet sati vožnje po dobroj asfaltnoj cesti. Mogao sam stići na avion i da sam krenuo rano ujutro, na sam dan leta.
Ali ne, ja sam kod domaćina insistirao da pođem ranije, imao sam dva dobra razloga za to.…
KAPLJICE PROŠLOSTI
EDUARDOV DIJALOG U SNU ( 2 )
piše: Marko Jareb
Eduardo je cijelu noć bio u ribolovu na svijeću. Kući je došao pred svitanje, oprao se i legao. Utone u dubok san. U snu čuje kako ga doziva kum Edo i on s njim započne dijalog.
“Može li se, kume Edo, čovjek obraniti od nasrtljivaca?”, Eduardo će.
„Jedna novinarka „Televizije Gotvex“ izjavila je da nije mogla vjerovati, da će moći kraj nekoga sjediti na poslu s kim nema ništa…
PRIJATELJSTVO JE BOGATSTVO I BLAGOSLOV
piše: Slavica Jurčić
foto: Marinko Krpan ….foto album
U Brodskom Stupniku ima mnogo obitelji čiji su preci doselili iz Like. Mnogi su ponosni na svoje porijeklo.
Tako je u Slavonskom Brodu 1991. godine osnovana „Zavičajna udruga Ličana – Vrilo mudrosti.”
Ova udruga organizira izlete u Liku, ali prihvaćaju i prijateljske pozive od Ličana iz …
OBITELJ JE POPUT KUĆE
piše: Slavica Jurčić
Obitelj moga supruga brojna je. Podrijetlom su iz Slunja i okolice. Suprug što je stariji, to je željniji podataka o svome djedu Janku Jurčiću koji se u Brodski Stupnik doselio iza prvog svjetskog rata.
Djed Janko imao je brata Ivu koji je ostao u Slunju i tamo osnovao obitelj. Dva brata se nisu posjećivala, a ni njihova djeca i unučad nisu imali puno kontakata.
EDUARDOV DIJALOG U SNU
tekst: Marko Jareb
Eduardo je cijelu noć igrao s društvom trešetu i briškulu. Kući je došao u sitne jutarnje sate, oprao je zube i legao.
Utone u dubok san. U snu čuje kako ga doziva kum Edo i on s njim započne dijalog.
“Ma dobro, kume Edo”, reče mu Eduardo u snu. “Ispričaj mi neka općenita razmišljanja o nekim stvarima i pojavama oko nas koja su ti ispričali drugi!” obrati se Eduardo kumu Edi.…
Tiho je.