događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Esad Redža
S trinaestog kata našeg starog nebodera pruža se predivan pogled. To je ujedno i zadnji kat.
Lift vozi nju i njega do tog zadnjeg kata sa sretnim brojem.
Tamo su naime smještene jedine dvije garsonijere.
Njezina mala terasa gleda na zapad, a njegova na istok.
Neboder je star pedeset godina, a njih dvoje imaju tek koju više.…
tekst: Marko Jareb
Ima osoba u RH koji imaju veću mirovinu nego li profesori plaće u srednjim školama. Također ima osoba u RH koji imaju veću mirovinu negoli su imali plaću dok su radili. A profesor u srednjoj školi koji ide u mirovinu ima upola mirovinu negoli mu je bila plaća, pa čak i manje od pola.
Je li to ima igdje na svijetu?
Profesoru u srednjoj školi je prvi uvjet da može ići u mirovinu, …
tekst: Marko Jareb
„Kao da me je malo strah“. Ovo je rekla jedna osoba koja je već odavno na drugom svijetu. Ta osoba je bila veliki vjernik. A rečeno je „ne bojte se, jer ja sam uvijek s vama“.
Čitajući duhovnu literaturu ljudski mozak to vjerojatno ne može dokučiti. Zato se i veliki vjernici deklariraju kako ih je ponekad strah.
„Dok sam bila mlada bilo me je strah ići samu u konobu po noći, a sada kada sam ostarila više me ničega nije strah“. To priča jedna baka, koja sada ima blizu devedeset godina. Čega sada tu baku može biti strah?…
tekst: Kitana Žižić
Jesen se ogrnula listopadnim ogrtačem i nemilosrdno otpuhnula ljeto. A tko joj išta može, kad dođe njeno vrijeme? To što mi, dokoni ljubitelji babljeg ljeta i prohladnog mora, još ne priznajemo poraz, neće omesti smjenu godišnjih doba.
Radujemo se kupanju do kasnih listopadskih dana, čak i ranih studenih, kad se more vraća u krilo domaćih zaljubljenika, koji ga poznaju u dušu, koji liječe frustracije i najosobnije tuge uranjanjem u njegovu modrinu. Najprije zakoračiš u …
piše: Vinko Pavić
Živjelo se tih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća i više nego skromno. Teško, siromašno, ponegdje i bijedno. Svaki je dan bio borba s ledinom, s kamenom, s motikom, s praznim trbuhom. Borba sa životom, za život. Ljudi se dovijali na sve načine kako bi opstali i prehranili svoje obitelji.
Moj ćaća „nosa korpu“ po Sloveniji, preprodavao stoku i duhan na pazarima. „Narodna“ vlast osuđivala i na sve načine branila i sprječavala takve rabote. Proganjala i zatvarala ljude. I moga ćaću…
tekst: Kitana Žižić
U kamenoj kući u Hvaru, koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i kasnije dograđenog drugog, živjeli su u manje-više skladnom suživotu. Na prvom je stanovao moj tata, koji je sve više preuzimao ulogu djeda, kojeg su unuke i unuci poštovali i voljeli. Otkad mu je umrla žena, zajednički život koji su izabrali između potajnih i sramežljivih pogleda i serenada opjevanih ispod prozora, a ponekad s barke u uvali Zorače, zamijenio je samotnim što se partnera tiče.…
tekst: Kitana Žižić
“Sve smo mogli mi”, da li su mogli?, “samo da si htio ti”, da li je htio?, “ biti nježan kao nekada.”
Kad se rodi taj trenutak kad ljubav počne umirati? Da li zapušu neki studeni vjetrovi, koji se uvuku pod kožu, zavlače i rastaču svaku stanicu, zalede put do srca voljene/voljenog ili širom otvore vrata nekoj novoj radosti?
E moja Iris! Sve o tebi i tvojoj “ostvarenoj ljubavi” znam, jer si mi …
tekst: Marko Jareb
Pročitah negdje u tiskovinama kako je jedan od načina borbe protiv odlaska mladih i školovanih ljudi iz RH, taj što se na javnoj televiziji u RH prikazuju serije iz europskih i prekooceanskih zapadnih zemalja, čije bi scene mogle odvratiti mlade ljude od odlaska s rodne grude. U navedene serije spadale bi: „Mračna strana Dublina“, „Nasljednici“, „Kraljevi leda“…
S druge pak strane TV serija hrvatske proizvodnje: „Odmori se , zaslužio si“, u kojoj jedan radi, a ostali iz obitelji žive na njegovoj …
tekst i foto: Marija Matijašević
Jutro je, na željezničkoj postaji Popovača, primjeti ga on, leži na jednom grmu i čeka vlak, ili prema Slavonskom Brodu ili prema Zagrebu, možda i dalje, ne zna se.
Pipne ga, ne miče se, ili vrlo malo. I ostavi ga. Na svom putu u Zagreb, samo razmišlja o njemu, leptiru. Hoće li ga čekati ili nestati?
Kada se vratio, u podne, bio je još tu. Tko zna koliko je ispratio…