tekst: Tonka Kahlik
Noćas nam je snijeg zabijelio grad. Obukao stabla u bijele ogrtače i krovove pokrio snježnom bjelinom.
Pogled na bjelinu, tu nevinu bjelinu vrta iza kuće prenese me mislima u Slavoniju moju ravnu. U kuću djeda moga, bakice moje.
Posvuda bjelina i ledeno cvijeće na prozorima, samo kuhinja isijava toplinom iz zidane peći. Nekako je sveta tišina polegla na dvorišta i bašče naše slavonske.…