KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/Na rijeci je jato labudova. Ma kažem ja ...gladni su oni, jer odmah dođu ako netko s autom stane. Tako … pripremim kruha i deset klipova kukuruza, pa krenem do rijeke. Kad ono …četrnaest labudova na sredini rijeke! Čim su me opazili, doplivali su do mene. Bacam im komadiće kruha, a kada više nema, onda rulim kukuruzu s klipova. To im je draže. U jatu su dva mužjaka, osam mladih labudova…
Marija Matijašević: KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
ŽIVOT NA SELU
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
Stružec/Jutro je. Friško je ali nije prehladno. Hvala dragom Bogu, da sam mogla toliko lijepo doživjeti jesen i ovaj krasni studeni, jer nismo bili desetljeća tako kasno doma. Ljudi su ovdje zadovoljni. Samo kažu …odavno nije pala kiša na ovaj moslavački kraj, na moslavačku grudu. A to nije dobro. Poorali su zemlju, za lijepog vremena, ali presuho je za ovo doba godine. Trebalo bi malo kiše. Pa evo i sveta Kata je pred vratima, za koji dan!…
NAŠ POVRATAK …DIVOTA
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
Stružec/Dvadesetisedam je dana od našeg povratka …Podne je bilo. Spustio se avion na zagrebački aerodrom. Udišem zrak …tu pripadam, tu je lijepo, domaće, svoje. Toplo je. Brzo izlazimo, čeka nas rođak. Vozi nas kući. Jedva utovarismo naših sedam prtljaga u auto. Putem stalno zapitkujem …o radovima na zemlji, da li su svi gotovi? Kaže mi rođak …opet sanjaš …Kada stignemo kući odmah odem na vrt, tu me dočekuju plodovi vrta i mirisno slasno grožđe. Dugo u noć radim, luftam i pospremam.…
ČESTITKA BROĐANIMA U BERLINU
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Slava im i hvala, našim Brođanima, našem humanitarnom klubu, “Brođanima” u Berlinu koji slave ove godine 20-tu obljetnicu. Jedini su koji se bave već 20 godina humanitarnim radom za pomoć potrebnima. A njih je dosta. Nije to sve bilo lako. Pročitavši knjigu „Brođani u Berlinu“ i sama sam iznenađena opsegom pomoći, rasprostranjenosti, od sjevera do juga, od istoka do zapada. Svugdje oni stignu. Malo je takvih ljudi. I njih je malo ali su jaki k´o slavonski hrast od kojeg je i na crkvi u svetoj zemlji napravljeno krovište. I sama sam godinama članica i družica tog kluba i …
ZAHVALA ZA PLODOVE JESENI
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
tekst: Marija Matijašević
foto: Dražen Bertina
Stružec/Pozvala me djevojčica, iz moje radionice, na priredbu u školu. Pitam susjedu, da pođemo s njima. Dolazimo pred školu, i naviru uspomene. Pričam im …Bila ja u četvrtom razredu … igramo mi velike cure kolo. Kad ono …neki mali žgoljo u špilhozama, mršavi, s rukama na leđima, stalno hoda oko kola i nešto mi dobacuje.
Mi, “velike cure” gledale smo dečke iz osmog razreda, nismo takove ni zapažale, osobito ne prvašiće. “Prvašići bedačići”, rugale bi im se. Nato se ja okrenem k tom…
U STRUŠCU SMO
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Berlin-Stružec/I eto …letimo! Letimo bijelom pticom, prema domovini. Često se pogledavamo, i pitamo …kuda idemo? Onda se nasmijemo …kući …u naš Stružec! Sasvim! Prtljage …8 koferčića. Stalno brojim, da ne zaboravim kojega.
Puno toga nije ni stalo, ostavila dobrim ljudima, koji su nas pazili i mazili zadnjih dana u hotelu. Stekli poznanike. Ispratili nas i obećali posjetiti. Prije leta obasjalo je Berlin škrto sunce. Nastojali smo još jednom u sjećanje utrpati imena svih ulica, dijelova grada …
ZBOGOM BERLIN
Berlin/ …Evo pozdravljamo Vas s aerodroma i zahvaljujemo na dragim brigama oko nas. Ostajte nam živi i zdravi, nadamo se, u dobrome sjećanju na nas. Svako dobro. Vaši Marija i Alfred …stoji u poruci odaslanoj elektronski jutros s berlinskog aerodroma. Naši dragi prijateljji i talentirani suradnici, slikari, fotografi, pjesnici, vrijedni ljudi, Marija i Alfred Matijašević, napustiše eto Berlin nakon tri-četiri i više decenija života i rada u njemu. O tome podrobnije, dublje i osjećajnije, svjedoče njihove kolumne i …
DOŠLO JE VRIJEME
IZ NAŠE ARHIVE … objavljeno 24.08. 2011.
piše: Marija Matijašević
-Došlo je ono što je bilo daleko …kažu stari ljudi, pa se odmah sjetim jednog 84 -godišnjaka, kako je to tužno rekao. I ja tako sad razmišljam. Kud su prošle sve te godine?! Njih 33 u Berlinu …polovica od mog života. Bilo je puno lijepih i nešto onih manje lijepih sati, dana i godina. Ali sjećanja ostaju. Na neke uspomene, ostaju sjećanja …Vjenčanje na Vojnoj misiji, pričest sina u crkvi Stressemannstr, tamo i dočeci Nove godine, grilanja na terasi crkve, crkvenog zbora pjevanja, pohađanje sviranja gitare i orgulja…
NA ODLASKU
BERLINSKI POGLED IZ HOTELSKE SOBE
piše: Marija Matijašević
Preko prozora hotelske sobe, vidim samo krovove visokih kuća. Tamno crveni, do crni …iz nekih se već odavno dimi, crni dim, vijugav kao pletenica, gledam i neke curice u prolazu. Jesen je, i već je dosta hladno. Ovdje se još ne loži. U mislima sam u svom dvorištu i svojoj toploj kući. Pomalo sramežljivo sunce berlinsko, obasjava krovove. U daljini se vidi svetleća reklama „Vodafone“, antene nekih firmi. Okrugli, visoki bijeli dimnjak, strši iznad zeleno-žutih krošanja, drveća kestena ……
KAKO POČELO TAKO I ZAVRŠILO
piše: Marija Matijašević
Berlin/Došli su! K´o horda ispred vrata stoje …tmurnih velikih očiju, tamnoputi, kršni, niskog rasta, preplanuli suncem. Osam ih je. K´o lešinari. Šute. Ulaze poslije gazde u stan. Gazda pita …gdje da počnemo? Pokazah prstom …riječi mi zabjegle. Trgaju masivni hrastovi regal. Meni prelijepi. Puno mi godina uljepšavao dan. Škripe daske … neda se hrast. Sastao se muški protiv muškog. Gaze nogama stakla, sve frca na sve strane. Jauče regal …a jauče i moje srce. Samo nekoliko minuta …i sve je gotovo! …