događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Sandra Marelja Muić
I tako … ja i najmanji Princ u šetnjici gradom jučer …
Prekrasno popodne, ni previše vruće ni previše svježe s obzirom na neurotično ljetno vrijeme ove godine.
Najavljivani prvi udarni vikend izgleda da je udario negdje drugdje ili su svi ti „udarni termini“ poput onih meteora šta udare negdje, ali nitko ne zna gdje točno i postoji li takvo mjesto uopće i kako dosezi tog udara izgledaju.…
piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ I dođe nam tako ljeto, jedva da smo ga i dočekali. S obzirom kakvi smo i šta smo i kako nam sve ne funkcionira, dobro se i ono nije odlučilo povući i doći neke druge godine.
Nije baš neki energični početak ovog najveselijeg godišnjeg doba.
Ogroman teret od nedavnih poplava i slike bespomoćnih ljudi u svojim kućama prate nas još svaki dan. Svi smo mislili da smo makar nešto pomogli, međutim, ljudi samo sliježu ramenima.…
Sandra Marelja Muić
I tako nakon zbilja dramatičnog cjelodnevnog izvještavanja iz nesretnog poplavljenog područja i slika oronulosti nakon toga, asteroidnom brzinom se nametnula smjena programa i ustupila mjesto sagi o usponu i (ras-)padu vladajuće stranke i dosegla epske razmjere u međuvremenu.
Svaki dan još neka nadopuna, kao da su nam nešto zaboravili otkriti. Kao hrpa onih proizvoda gdje dobiješ gratis još 50 grama u uvjerenju da to nisi odavno preplatio, tako i mi svaki dan gratis još po neka ulaga, neki dio stripa , neki detalj – kao da nam nije dosta, da barem Sulejmana vrate pa da narod može oči odmoriti na onim lijepim ženama u haremu, nego mora treptati u one njihove neglamurozne face i konfekcijske košulje.…
piše: Sandra Marelja Muić
Već smo bili osjetili miris ljeta kroz prozor i pomamili se za lakoćom koju donose njegove boje sa sobom, kada nam umjesto prve pred-žege dođe turobnost i očaj nad katastrofalnom poplavom koja je zahvatila Slavoniju te djelove susjednih država u kojima su nabujale rijeke.
Umjesto brojanja auta na granici i golih nožica po dalmatinskim trgovima čime nas se redovno…
piüe: Sandra Marelja Muić
Došao nam tako i svibanj u svom punom cvatu, a Hrvatistanci ga otvorili Praznikom rada kao i ostatak zemaljske kugle.
U biti, mi imamo možda i najviše prava na taj praznik jer nam se nekako sve vrti oko pojma rada, ili se ubijamo na tri posla ili se ubijamo bez posla ikakvog, ili radimo bez plaće ili radimo za plaću koja nije dostatna ni za polovicu mjeseca …
Svoj protiv svoga, na račun tuđega
piše: Sandra Marelja Muić
Ne čini mi se baš neka predblagdanska atmosfera u Hrvatistanu, iako nam je najveći kršćanski blagdan pred vratima. Blagdan nade i vjere u novi život, a mi rezignirani do daske kao da stalno idemo unatrag, što dalje od tog novog – drugog – boljeg života. U biti, i nije samo taj osjećaj, nego i brojke dokazuju da stvarno idemo unatrag.
Tom osjećaju pridonosi sigurno i repriza uvijek istih kadrova na vijestima; opet neko uhićenje javnih…
piše: Sandra Marelja Muić
Gledam neku večer na vijestima francuski poljoprivrednici doveli svoje ovčice u Pariz i proveli ih kroz Louvre u znak protesta, jer se država ne skrbi prikladno i dovoljno o njihovim potrebama. Nakon toga kadar u kojem novinarka nasumce pita tri naša ministra, i to tri od one vrste šta izgledaju kao da su se tek od mame odvojili i da ne znaju šta rade u toj fotelji umjesto u obližnjim jaslicama, prilikom dolaska na Markov trg o jednoj te istoj stvari, a njih…
piše: Sandra Marelja Muić
I dalmatinska zima, koje ove godine nije ni bilo, ide svom kalendarskom kraju. Nakon višetjednog mariniranja u kiši, dva dana sunčevih zraka i svježeg zraka koja su se ukazala, učiniše se pravim čudom.
Odradivši dulje prisilno mirovanje kući, izmigoljih jučer kratko među narod. Osim nekih kratkih posjeta zdravstvenim ustanovama, prošli mi brojni tjedni…
piše: Sandra Marelja Muić
Teško da ima ičega kod nas u Hrvatistanu, da je postavljeno kako treba, da nije naopako nasađeno, da ima glavu i rep, da je prikladno nekoj situaciji. Ali, teško da sve skupa i može biti drugačije kad su nam i ovi koje smo službeno izabrali iritantni poput dvorskih luda.
Ministrica daje izjavu da se članovi vlade ponašaju kao građani na minimalcu, premijer za radni vikend…
Zemlja u propasti, a oni se međusobno rastežu
piše: Sandra Marelja Muić
A što mi je drago što je onakva snježina okovala goransku županiju uz dužno najveće suosjećanje sa pukom koji živi tamo, jer mi se taj feeling nametnuo samo iz jednog razloga: da se kadrovi naših jahača apokalipse malo zamijene sa kadrovima snježno-zaleđene apokalipse, jer su oni postali stvarno nepodnošljivi …kao da se natječu koliko jedan dan može pretrpjeti političkog kaskaderstva, odnosno koliko živci građana to više mogu izdržati.…