događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/objavljeno 17.11.2012.
piše: Emil Cipar
Osijek/ Kavica, cigareta, internet …jako spori internet, radio… Ovo jutro u studenom puno je neke napetosti, očekivanja, straha…
Tamo negdje daleko, neki sud, koji se sam izdigao u moralnu okosnicu današnjeg pokvarenog svijeta, treba donijeti presudu o najvećoj hrvatskoj vrijednosti …o Domovinskom ratu u kojemu je izvojevana sloboda.
Presudu trebaju donijeti ljudi, koji nikada ne mogu shvatiti istinu…
Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2012.
tekst i foto: Emil Cipar
U Osijeku je sve drukčije, a opet nekako sve isto kao u Brodu. Kada nosim fotoaparat sa sobom, otkrivam puno simpatičnih detalja na pročeljima kuća iz secesijskog doba. A takvih je u Osijeku da ti pamet stane.
Osječani su susretljivi i rado pomažu strancu, ali nisu na strance baš tako navikli. Svaki Osječanin je bio u nekom drugom gradu Hrvatske, ali građani drugih gradova rijetko su bili u Osijeku.…
Uoči skore promocije knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku – petak, 21.10.2016. u knjižari “Nova” na trgu Ante Starčevića, u 19 sati.
Iz naše arhive …objavljeno 09.11.2012.
Piše: Emil Cipar
Današnji dan mjeseca studenoga i godine 2012. je jedan četvrtak …osmi je dan u tom mjesecu. Od danas živim u Osijeku. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali eto …dogodilo se.
Osijek je metropola Slavonije. E sad …službeno on to nije, ali to Osječanima nije ni tako važno. Žive oni svoj život i ništa im ne znači što njihov grad nije glavni. Za njih on to jest, a mišljenje drugih ih baš niti ne zanima.…
Iz naše arhive ….objavljeno 14.11.2012. Iz knjige “On malo duše/2015.
Piše: Emil Cipar
Osijek/Danas je trinaesti dan mjeseca studenog. Ima se nešto s tim trinaestim. Meni ne predstavlja ništa posebno. Datum kao datum. Da nešto posebno znači sigurno se ja ne bih rodio baš trinaestog dana u mjesecu.
Rekoh već u prvom prilogu Osječkog dnevnika kako se veselim susretu s Osječanima. Čuko je sa svoje strane već sklopio prijateljstva i u Donjem i u Gornjem gradu.…
Iz naše arhive/Objavljeno 16. prosinca 2012.
Piše: Emil Cipar
Osijek/ Kako vrijeme brzo prolazi. Prošlo je već šest mojih osječkih tjedana. Upoznah Osijek …ne u onoj mjeri u kojoj sam to želio, ali dovoljno dobro da ga uvrstim u ugodne uspomene.
Vrijeme mi je bilo naklonjeno, pa imah prilika dovoljno prošetati parkovima i ulicama …od Portaša do Čingoša, od Štrosike do Kopike, od Pampasa do Mačkamame…
piše: Jacky, allias Čuko
Draga moja teta Sonja,
evo mene opet. Nema jedna životinja danas šanse nastupiti u javnosti dok ne pokaže svoje zube. Ja imam mali problem, jer ne smijem pokazati svoje zbog toga što onih prednjih nemam. Otišli su u brojnim tučnjavama koje sam imao u svom burnom životu.
Bio sam duže vremena odsutan. Bili smo u Osijeku. Gazda bio tamo na liječenju, a ja sam pazio da sve prođe kako treba.…
Napisao: Emil Cipar
Svaka priča ima neki svoj početak. Trebala bi to imati i ova, ali ja nemam pojma kako ju početi.
I kada!!!
Moram to staviti na papir, već danima, tjednima, mjesecima…
Drugima savjetujem u sličnim situacijama …počni od početka, pa zašto bih i ja bio iznimka. Dakle …idemo redom i vratimo se…
piše: Emil Cipar
Svako zlo za neko dobro …kažu! U neku ruku to je moto „Hrvatskog glasa Berlin“. Naučili smo karate tehniku, koristiti snagu protivnika, pretvarati negativnu energiju u pozitivnu.
Možda sam malo nejasan, ali jedan od prvih tekstova na HGB bio je tekst o narodnoj priči „Svako zlo za neko dobro“. Dobro …možete reći: Pa kako to izgleda u praksi?
Piše: Emil Cipar
Prošlo već nekoliko tjedana moga boravka u Osijeku. Nisu to bili puni tjedni, jer preko vikenda sam bio u Brodu. Barem do sada sam bio, ali ovaj, nadolazeći, ostajem u Osijeku.
Sramota me je već da pored toliko rodbine koju imam u Osijeku, nikoga još nisam posjetio. Nikoga, osim nećakinje Ane s kojom se viđam svaki dan, što nije čudo, jer Ana radi na istom odjelu u bolnici u kojega ja dolazim svaki dan na zračenje, a i stanuje nedaleko od mene.…
piše: Emil Cipar
Generali oslobođeni, euforija prošla …okrećemo se budućnosti. Ipak …moram se još jednom osvrnuti na protekli petak 16. studenog godine 2012.
Za oslobađajuću presudu doznao sam od poznanika preko mobitela. Od poznanika koji me inače zove samo iz daleko pragmatičnijih razloga …treba mu neki kontakt, neka informacija, fotka i tako to……