U spomen jednom hrvatskom branitelju
piše: Marko Jareb
Jutros pođoh u trgovinu kupiti kruh. Nemam običaj čitati osmrtnice pred istom. No, jutros mi pogled krene sam i vidjeh poznato lice. Je li to moguće? Ode čovjek kojeg znam još iz osnovne škole. I to hrvatski branitelj. Mlad, tek s pedeset i kojom godinom.
Odlaze hrvatski branitelji jedan po jedan, tiho i dostojanstveno. A nisu se libili stati pred tenkove i čelične ptice, takoreći goloruki. I što su sve proživjeli i prebacili preko svojih leđa. Treba im odati istinsku počast i zahvalu.…
… 
Ne znam kako je, iako imam neke pretpostavke, u proteklih nekoliko desetljeća došlo do potpunog sloma svih vrijednosti, pa smo sad tu gdje smo. Čini mi se, i doslovno i preneseno, na početku zime.
Nakon nemilog događaja u glavnom gradu Hrvatske, jedan stručnjak, psihijatar je za mladića koji je pucao na zgradu hrvatske Vlade i Sabora izjavio da je mladić bio “autističan”.
„Tri su nam stvari ostale iz raja: zvijezde u noći, cvijeće danju i dječje oči.“ /Dante Alighieri/