Iz naše arhive/ objavljeno 02.11.2019.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Svi sveti, pa Dušni dan. U nekim dijelovima Njemačke, kao i u Hrvatskoj ( ali ne i u Berlinu), Svi sveti je neradni dan, pa je tu i mogućnost otići na groblje najbližima, upaliti svijeću, izreći koju molitvu, spustiti cvijeće.
Je, brojni kažu kako to mi, živi, činimo više sebe utješiti. Kako god, potrebno je to čovjeku, nama i njima, onima koji su ostali za one koji nisu tu. Kao neka, tiha, tanana veza, spoj, susret.…
Ne znam kako je, iako imam neke pretpostavke, u proteklih nekoliko desetljeća došlo do potpunog sloma svih vrijednosti, pa smo sad tu gdje smo. Čini mi se, i doslovno i preneseno, na početku zime.
Nakon nemilog događaja u glavnom gradu Hrvatske, jedan stručnjak, psihijatar je za mladića koji je pucao na zgradu hrvatske Vlade i Sabora izjavio da je mladić bio “autističan”.
„Tri su nam stvari ostale iz raja: zvijezde u noći, cvijeće danju i dječje oči.“ /Dante Alighieri/
Riječi su tako malene i sitne,
Ne drži samo jedna zemlja ljude zajedno, nego također i jezik. Tako putujem sa svojom obitelji svake godine u Hrvatsku iako moj brat i ja jedva govorimo hrvatski.
Do sada sam u svom životu upoznao mnogo riječi. Neke me riječi čuvaju, neke me brane, a neke me čak i nasmijavaju.