Pjesma koja je dobila PRVU nagradu (među 8. razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autorica: Ivana Milanković, 8c, OŠ „Đuro Pilar“, Slavonski Brod
slika: Katarina Križić, 2d, OŠ “Josipa Zorića”, Dugo Selo (4. nagrada na likovnom natječaju)
Riječi su tako malene i sitne,
Ali svima nama vrlo bitne,
One čine jednu veliku cjelinu,
Stvorile su jezik za ljude i okolinu.
Tako nedodirljive, tihe, nevidljive,
Vrlo često snažne i uvredljive,
Samo je jedna dovoljna za gorki plač,
Što kroz srce prođe kao britki mač,…
Ne drži samo jedna zemlja ljude zajedno, nego također i jezik. Tako putujem sa svojom obitelji svake godine u Hrvatsku iako moj brat i ja jedva govorimo hrvatski.
Do sada sam u svom životu upoznao mnogo riječi. Neke me riječi čuvaju, neke me brane, a neke me čak i nasmijavaju.
O, da, ova dva čovjeka doslovce žive svoj poziv, vjeru i sve što propovijedaju. Fra Ivica Vrbić u Boliviji i fra Miro Babić u Keniji, dvojica mladih ljudi koji nam u svakom slučaju mogu biti uzorima.
Juni “92. nađosmo se u Zagrebu. Protjerane iz Grapske, mama sestra i ja mjesec dan živjele smo kod predivne Jasminke i Mejre Čelić (nikad dovoljno zahvalnosti njima za pažnju i gostoprimstvo).
Brodski Stupnik/ Kako opisati život na selu, život u vrijeme velike svjetske krize?