piše: Slavica Jurčić
Ulazak u novu godinu meni se čini jadan.
Dojam koji ostavlja sve ovo što mi se desilo u staroj godini, sva trauma od pandemije, potresa, straha za drage mi ljude, meni je otklonio blokadu pisanja.
Potrebno mi je da iskažem svoje osjećaje bar na ovaj način.…
Gloria!
Sestra mog djeda po majci rodom iz Hrvatske se poslije Drugog svjetskog rata udala za Albanca i s njim osnovala divnu, jako solidarnu obitelj. Danas njihova djeca žive raštrkana po cijelom svijetu, jedan mi rođak živi u Kanadi i također ima prekrasnu obitelj u kojoj se svi međusobno odnose s puno ljubavi, poštovanja i topline.
Ne znam kako je, iako imam neke pretpostavke, u proteklih nekoliko desetljeća došlo do potpunog sloma svih vrijednosti, pa smo sad tu gdje smo. Čini mi se, i doslovno i preneseno, na početku zime.
Nakon nemilog događaja u glavnom gradu Hrvatske, jedan stručnjak, psihijatar je za mladića koji je pucao na zgradu hrvatske Vlade i Sabora izjavio da je mladić bio “autističan”.