Mirko Popović
Kad ga razoruža praznorukost
iz snohvatice ga trgnu
crte njena lica
Zar je već odrasla, pita
krhotine minulog da na tren odgodi
brzopleto pomirenje s datostima
Bilo bi zanimljivo čuti
ponovne nemire pulsiranja kozmosa
u vjetru i pramenovima…
dok čekamo bus
do najbliže ulične predstave
ljiljanu sam htio pitati
kako to da ne zastaje više
kad crkvena zvona odjekuju
kad mekan dopire glas mujezina
kad odlasci u predgrađa mirišu na cimet
i na rano pokošene trave…
Mirko Popović
Šutnja Miljacke na raskrižju
Maka Dizdara i Obale
jer njenih dvadeset i kusur
grli svoje udžbenike
usaglašava sa semaforom
prelazak preko ulice
Kaos stiže brzinom svjetlosti
ostaje jeka tramvajske škripe…