Mirko Popović

Mirko Popović
Šutnja Miljacke na raskrižju
Maka Dizdara i Obale
jer njenih dvadeset i kusur
grli svoje udžbenike
usaglašava sa semaforom
prelazak preko ulice

Kaos stiže brzinom svjetlosti
ostaje jeka tramvajske škripe…

više

Mirko Popović
poslije ću večerati
pođimo niz nečujnu sonatu

tamo gdje sa zidova
rumena patina otpada

tamo gdje djeca na ljuljačkama
u nebo lete bez glasa

zatvori prozor, netko me doziva…

više

Mirko Popović
Rana ti je jednom
glagol živjeti ostavila
kao ametist
i pokazala put: Ustraj
na debeloj i trošnoj
knjizi vremena

Samilost ti je jednom
o glagolu trpjeti zborila:…

više

Mirko Popović
Rano je ustajala
bez vjere da može ikada
umuknuti nepreboljenō
Zarastajući s vrtom
razgovarala je s pticama

iz čijih pjesama dopirala je
recitacija mrtvih pjesnika
opskrbljujući misao…

više

Mirko Popović
navečer
u bjelini zida daleke
odjekuješ korake
iščezavaš s bojama
kao nepovrat
koji ne stari

noću
visoko izrasteš s ružama…

više

Mirko Popović
kad se okrenuh tiho je počela kiša
zamišljeno si gledao u krošnju
obližnje trešnje u parku
i kišnu svjetlost koja puni oči
kao u mostaru jednoga ljeta

na drugoj slici sam nestao
na bečkoj panorami
i nisam gledao…

više

Mirko Popović
Napisao si toga ljeta:
Ne zaboravi se javiti
kad porasteš
kad tajne sazriju
a ja sam kao ukleta
pamtila smaragd
tvojih očiju

Kad si odlazio…

više

Mirko Popović
Olovno težak posrne
list u meni
Neprogovorom zajauče
u lice mi utisnuvši
znan pogled
Njegova tekstura ne pita
zašto smo mirna
crno-bijela žila kucavica…

više

Mirko Popović
Nisu to kiše više
ni plave, ni čujne
ni vidljive
Mora da alkemija plodi
ni tužne, ni sretne riječi
jednog dalekog
budućeg travnja
a ja joj posloženo sjemenje
nemušt bez očiju vidim…

više

Mirko Popović
Imajte milosti
za ove vode u meni
koje umiru od žeđi*
Koračam uzbrdo
uz moje stablo korača
sve tvrđi kamen
sve teže su mu ruke
dok godine odgrće…

više