Mirko Popović

Mirko Popović
Mogu ja cilju
šapućeš i veslaš
kroz trstike iz kojih
sinje ptice izlijeću
Desno od grudi cesta srebrna
teče ti kroz vid i modrinu
Mogu ja cilju, šapuće veslo
odazivajući se nebu
kao nekada davno zvijezde…

više

Mirko Popović
Rana ti je jednom
glagol živjeti ostavila
kao ametist
i pokazala put: Ustraj
na  predugoj, na trošnoj
i vječnoj knjizi vremena
jednom će nahrupiti bezbrižnost
ljepota bivanja jednom će
ozariti lice…

više

Mirko Popović
Uvijek kad joj se vraćam
začuđena stojim pred njenim
smirenim čelom uz prozor
Dok mirno prebire
po tragovima svoje samoće
koja mi uvijek preore grudi
počinjem vjerovati
da s ponosom nosi smiješak
kao da svijetu želi naglasiti…

više

Mirko Popović
Kad pjesma utihne tražim tvoje oči
zrno sna u kojem se
bude bokori
Kad pjesma zamre u valceru nečujnom
tvoje lice tražim, ptice i uzdah
na mome čelu
I lahor sam i leptir dok prikradaš se
glasom uštapa dremljivog
nad ravnicama…

više

Mirko Popović
Ako i ne budu nadohvat
Obzorja kojima hrliš
Ako i presuše vode
Sred kojih žeđaš, ne slomi srce

Ne pitaj tmine zašto su
U najmračnijoj noći
Zvijezde najsjajnije
Osvrni se, odšetaj među otkose…

više

Mirko Popović
Čitaš dlane
Iščitavaš zenit
Da sačuvaš svijetlu
Točku mlaznjaka

U okularima srca
Čitav je međuprostor
U oblačnim slojevima eho
Ugraviran u bijelu
Knjigu vremena
U tkivo sna koji kao plima
Šapuće minulo  Zbogom…

više

Mirko Popović
Stope mu u prag zarasle
U prstima presušilo vrijeme
Rukopis mu svakoga uštapa
Silazi sa pergamena s crnim
Pticama podsmjeha

Sa zakašnjelim zdravomarijama
Želi uronuti u čudesna stanja
Danteova srca dok ispisuje…

više

Mirko Popović
imali smo stojčevac
tinejdžerske godine, kino igman
i dalje prema zapadu
trave što dišu, dragana, nada
rosom slobode breze umivene
imali smo nevidljive
beskrajne sate, obećanje
da poneka noćna ptica…

više

Mirko Popović
Dok si spavao i sanjao da je smijeh
i život trajao samo jednu večer
slušala sam dugo
kako naš plot i naš prag
zatrpava snijeg i kako raste
u studenom južnom prozoru
i žalila sam što ne mogu
napisati pjesmu u svakoj tvojoj
slici sna s kojima silazimo u sumrak…

više

Mirko Popović
Oslone zemaljski, spotičeš li se još
o klupe obroncima raspoređene
gromoglasjem: Est Deus in nobis?
Demijurgu se kamenog mira
i stamenih zvonika Međugorja priklanja
moj embrion nestalnosti i vatra
nesagorena. Otvaram potrošene knjige
i staze sive i mokre, oštre kao čavli…

više