događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Marija Kukić
Koliko je živom biću malo potrebno za život! Hrpica tla, sunce, kiša.
Zaista, mrvica tla! Jer ova divovska zeljasta biljka svoj dom pronašla je na tvrdom betonu. Ali voljom i željom za životom te borbom za opstanak nadvisila je krovove kuća.
Ne smeta joj što nigdje u blizini nema plodnoga tla. Ona raste, stremi ka visinama i kao da svima poručuje:…
tekst i foto: Marija Kukić
Sjećanja me vraćaju u vrijeme djetinjstva. Vraćajući se biciklom iz škole svojoj kući, ili čuvajući krave u jarku pored ceste, gledala sam rijeke hodočasnika kako pjevajući i moleći pješače prema sjeveru.
Moji ukućani su govorili: „ Oni idu u Kutjevo. Sutra je Mala Gospa.“ Nisam tada znala ni razumjela zašto toliki narod tamo hrli.…
piše: Marija Kukić
Jozo je bio putnik, lutalica, vječno u pokretu. Veći dio svog života proveo je na kotačima jer je to zahtijevala priroda njegovog posla. U dane kada je bio slobodan, a posebice otkako je umirovljen, veliki dio vremena proveo je putujući, vozeći se, hodajući, pješačeći …
Bio je strastveni ljubitelj prirode pa otuda i njegova ljubav prema ravnicama, gorama, planinama ……
piše: Marija Kukić
Miro je bio „opasan“ tip. Ne samo zato što je činio različite nepodopštine nego je i njegov izgled kod ljudi izazivao strahopoštovanje. Svaki puta kada bi ga ljudi ugledali, sjetili bi se opakog majstora Mrkonje kojemu je „glava sezala do stopa… Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena.“ ( Čudnovate zgode šegrta Hlapića )
Taj Miro volio je i vodio lagodan život. Za njega nisu postojale riječi: tuga, nesreća, patnja, bol, briga, već samo riječ: užitak, …
piše: Marija Kukić
Ana sjedi sama u tišini svoga ogromnog zagrebačkog stana. Sjedi i sjeća se života provedenog s Jerkom.
Djeca su već odavno zakoračila svojim životnim putovima. Dok su djeca bila s njom, imala je kakvu takvu zaštitu.
A sada?
Sada je ostala sama uz muža koji je vrlo često i vrlo duboko …
piše: Marija Kukić
Započet ću ovu crticu rečenicom koja me se posebno dojmila: „Život je zavežljaj malih stvari.“ ( Oliver Wendell Holmes )
I zaista. Spleten je od svega i svačega, nošen s manjom ili većom lakoćom, s manjom ili većom teškoćom, ali život je – život.
A onda, jednog trenutka, u jednom treperavom djeliću sekunde, zavežljaj se počinje otpetljavati.…
piše: Marija Kukić
U selu rasla djevojka mlada, gizdava. Jedina kći među trojicom sinova. Držali su je, pazili, nosili kao kap vode na dlanu. Ispunjavali su sve njene hirove i sve joj slijepo vjerovali.
Iako žitelji iz rodnog zavičaja njenih roditelja preferiraju mušku djecu i nisu baš najsretniji kada im se rodi „dite“, u ovoj obitelji bilo je nešto drugačije. Vjerojatno su roditelji svojim dolaskom u Slavoniju počeli mijenjati i sebe te navike i običaje donijete iz rodne Hercegovine.
Zrinka je bila njihova ljubimica i nije bilo želje koju joj roditelji, a posebice majka Mara, ne bi ispunili.…
tekst i foto: Marija Kukić
Zlati se žito na njivama slavonskim.
Lelujaju se njegove vlati na suncu uzavrelom,
A nabubreno klasje pleše drmeš šokački.
Talasaju se na lahoru brkovi ječma dozrelog.
Ne, nema te pjesme, ni riječi, ni slike,
Ali ni umjetnika koji bi mogao tu ljepotu opisati!
Dolino moja, duboko u srcu skrivena i nošena,
Okom zaljubljenika zamilovana,…
piše: Marija Kukić
Prvašići sjede na svojim stolicama kojima su potkresane noge. Sjede i pišu pisanu vježbu Što ima ljeto. Korelacija je to s istoimenom obrađenom pjesmicom u Čitanci.
Mir i tišina u učionici. Može se muha čuti kada preleti razredom. Pravo čudo! Inače su puni crvića u guzama.
I dok oni „duboko“ razmišljaju o tome što će i kako napisati, obilazim ih, virkam u njihove pisanke. Zanima me njihova…
tekst: Marija Kukić
Siroti Pavo! Svakoga dana prije svitanja s magaretom natovarenim drvima prelazio je s hercegovačke strane kamenitom stazicom put Imotskoga. Drva bi prodao i sa zarađenom „sićom“ preživljavao iz dana u dan. Naravno, nije mu bilo lako. Poslijepodne je odlazio u šumarak pun zmijurina po drva, prije svitanja na put u grad pa opet nazad. I tako se priča ponavljala svakodnevno.…