događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Kada je zazvonilo sa tornja crkve Sveti Lovro u Sonti drugo zvono u 9.30h za Veliku misu, zaplakalo je dijete sa fotografije potvrđujući svoj dolazak na svijet. Dogodilo se to 25. prosinca, 1963. godine, na prvi dan Božića, samo 100 metara od crkve u lokalnom rodilištu.
Rodila se kći Jasminka, drugo dijete majke Eve (rođ. Đurkov)…
Iz rukopisa “Sonta u slike i riči”
piše: Ruža Silađev
Pedeseti i šezdeseti godina prošloga XX vika u naše selo su već početkom jula dolazile šimike, jel vozonke, jel ko je već kako zvo.To su bili ringišpili svakake fele, veliki i mali. Rekla bi da je to bila priprema za kirbaj koji je na svetoga Lovru, 10. avgusta.…
prilog: Ruža Silađev
Slučajno sam se zatekla 26.VIII 2006. u blizini sonćanskoga groblja. Primijetila sam grupu radnika na mjestu Kalvarija oko ove kapele Srce Isusovo, koja je izgrađena 1842. dobrovoljnim prilozima vjernika katoličke vjere.
To je zavjetna kapela od kuge, kolere i nevremena. Radnici su obnavljali kapelu, a trošni zvonik pored nje je srušen istoga dana. Prema riječima radnika tada je imao …
Starovircka pripovička iz Sonte/ Iz knjige „Šokica pripovida“
priredila: Ruža Silađev
Pripovidala Marica Zec, Sobolankina, r. 1950.g. Pripovičku je čula od njezine bake.
Živili u duboke, tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“ Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla.
Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je, a no u …
piše: Ruža Silađev
Lipa Kata. Cvit naši baka. U nake bašče što cvate od ujtru do uveče. Bilo je u njima muškadla svakake fele, daninoća, lipoga Andre, Dragoljuba, krajcarice, šibova, zumbula, tulipana, sitnoga cvita, bršančevcki ružica, ružica misečarki i noćne frajle. Zameriše frajla pri misečine, pa zaludi kakoga iroša. Priskoči latež od simenjače, a u bašče kraj lipe Kate, Kata od krvi i mesa.…
piše: Ruža Silađev
Budim se. Pružam ruku na jastuk do mene. Nisam ni morala. Prazan je. Ma, da, kako i ne bi bio kada se već iz kuhinje širi miris pržene slanine i jaja. Ljutim se ponekada, jer cijela kuća miriše na prženje i mora se provjetravati. Ustvari, psssst! Fino je, jer ću i ja sjesti za stol, a on će poslužiti doručak i meni.…
piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Sonti, proljeća 1950 godine. Na njoj su majka Ana starosti dvadeset tri godine i kći Ruža starosti šest mjeseci.
Majka je u tradicionalnoj “svagdanjoj nošnji”, bluzi, suknji i pregači, “pregaču”. Obuvena je u rukom od vune ispletene na jednu iglu sa kukicom, “štrikane ljope”. Na glavu je stavila (“povezala se”) tamnu maramu, “maranku”. Na njoj nema nikakvog nakita npr. “crvenog zrnja”, koji je bio nezaobilazni detalj u nošnji Šokica iz Sonte u uobičajenim okolnostima.…
