događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
– Evo, ovo je, majko moja, bolnica u kojoj tvoj bolesni sin leži već tri nedilje. Vidiš li kolika je ovo zgrada? Tu nas ima četiri stotine nevoljnika. Bolnica Kečkemet, 3.08.-
Napisano je na poleđini ove razglednice odaslane iz Kecskemeta, grada u Mađarskoj, tijekom Drugog svjetskog rata, za Sontu, samohranoj majci Brigiti Đanić, Solarovoj (23.IX 1898-15.V1987).
Sonćani su je poznavali kao Birđu, a ja osobno, kao baba Birđu.…
tekst: Ruža Silađev… Iz knjige “Sonta u sjećanjima šokačkim”
Ljetnje je doba. Možemo to zaključiti po odjeći ovih djevojčica, druga, koje su na čas udaljene od sigre. Sjede ispred bijelim vapnom okrečene kuće kako je to prije bilo u Sonti, na patosu od opeka.Na lijevoj strani vidimo vraca, ulaz u dvorište.
Najviša na snimci je djevojčica Tolorić Eva Dološova (1929-2003). Ona je stara 12 godina. Ispred nje je Kuruc Kata Kokina (1930-2004). Kati s desne strane sjedi Eva Matin Dološova (1929-2002). Ostale nam ostaju nepoznate.…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.07.2015.
piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat …
Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija. Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. Popin salaš,…
tekst: Ruža Silađev
U normalnim uvjetima često odlazimo na Dunav. Zimi i s jeseni, makar skuhati kavu i u miru Božjem otpočinuti. S proljeća, malo umočiti noge, a ljeti se okupati, kuhati doručak, ručak i uživati u nepatvorenoj prirodi.
Ovoga proljeća nije bilo tako i jedva smo dočekali prvi stupanj popuštanja mjera u cilju zaštite od korone. Odmah u nedjelju 10. svibnja, ove 2020. smo krenuli već uhodanim stazama do rijeke.
piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Sonti, u dvorištu crkve sv. Lovre, oko kipa sv. Florijana. Fotograf je zabilježio blagoslov uskršnjeg doručka, svetenja, na Uskrs. Blagoslov hrane se obavljao u ranim jutarnjim satima. Nekada već u pet sati izjutra.
Fotografa je vjerojatno inspirirao broj ljudi koji je donosio hranu na blagoslov koji se obavljao u crkvi, a pošto je skoro svaka kršćanska obitelj donosila hranu na blagoslov, crkva bi se prepunila, te u njoj više nije bilo mjesta.…
piše: Ruža Silađev
Na ovoj fotografiji je snimljena muška osoba, Josip Klecin, Pantin (1926-1997), poznat po profesiji mesara i kobasičara u Sonti. Josip je bio kršan i radišan muškarac. Nijedan posao mu se nije oto. Pored mesarskog zanata, bavio se poljodjelstvom. Imao je konje, odgajao je stoku i živinu zajedno sa svojom suprugom.
Ali! Joza je bio veliki šeret. Gdje god je bilo pjesme, igre i šale, tu je bio i on.
Na fotografiji nema datuma kada je nastala, ali se može zaključiti da je ovdje vrlo mlad. Maskirao se u „prelju“, pa će krenuti na prelo da nasmije već i onako veselo preljsko društvo.
Na Josipu je karikirana narodna nošnja. Na glavi ima kapicu za mlade, tj. nevjeste što dokazuje šlajer, til preko kapice koji se nije nosio nikada više poslije vjenčanja, osim prve nedjelje poslije vjenčanja, na misu. Na torzu nosi pulani plećak koji se nosio samo u svečanim prilikama (na prelo nikada). Pripasana mu je kecelja koja se zove bošča koja je izatkana od vune ili od arasa (grubljih, pamučnih vlakana). Ovakva kecelja se nosila dok je nova u svečanim, a iznošena u svakidašnjim prilikama. Na nogama ima ručno pletenu obuću, ljope.…
tekst: Ruža Silađev
Dva dana je pred Sisvete. Puno je groblje mještana. Uređuju grobove svojih milih. I ja sam očistila desetak i evo me na majkinom (baka po ocu) i starovom (djed po ocu) grobu. Poslije Očenaša, Zdravo Marijo i Slava Ocu , hvatam se motike i misli koje me vraćaju u djetinjstvo. Povremeno bacim pogled na fotografije dvoje staraca i nastavljam.
Kao jedino njihovo unuče u ranom djetinjem dobu bila sam čest gost-domaćin u njihovoj kući. Pažena i mažena odrastala sam…
piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat… Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija.
Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. …
Iz naše arhive/ objavljeno 24.03.2016.
Šaranje uskršnjih jaja u Sonti
piše: Ruža Silađev
Tradicija oslikavanja uskršnjih jaja u Sonti je veoma duga. Zapravo, ne postoje pisani podaci o tome.
Jaja su se ukrašavala tijekom Velikog tjedna. Naročito su bile omiljene dvije tehnike.
Lakša i jednostavnija tehnika, koja se i danas još uvijek koristi, a i opće je poznata, je ukrašavanje s listićima biljaka i farbanje u lukovini, ljuskama od crvenoga luka.…
piše: Ruža Silađev
Ujutro na Dan proljeća prošao mraz kroz vrt Beskrajno Zeleno. Ostavio dio svoje bijele brade na laticama rascvjetale kajsije, breskve i šljive. Obojio travu u bijelo.
– Br… Br… Mnogo nam je hladno! Požalile se tratinčice svojim susjedima u vrtu.- Ne možemo ni oči otvoriti. Ukočile smo se od hladnoće. Haljine su nam potpuno mokre.
– Nešto se mora učiniti po tom pitanju. Reče loza Povijuša s…