Sven Adam Ewin

Iz netom tiskane knjige:”POEME/Preobrazba/Sentimentalno putovanje”
nakladnik VBZ 2017./urednik Drago Glamuzina

Sven Adam Ewin
…                             V.
Sjedim kraj vatre. Ja, sâm sebi predak.
Ja, glavni lik u Knjizi Gorostasa!
I noktom, evo, urezujem si Redak,
Noktom, tvrđim od trzalice basa.

Tek s časa na čas (ili mi se čini?),
Da prema van mi istura se brada,
Uspravlja čelo… a u uleknìni,
Režanj mozga da naglo mi se brâzdā.…

više

Sven Adam Ewin
Sretnem na Marsu
Kolegu astronauta.

Dugo smo gore,
Obojicu nas dere
Nepodnošljiva nostalgija.

Bok!
Bok!…

više

Sven Adam Ewin
o daj mi bože zefir sluha
da budem sklon ugibalištu
primakni meni koru kruha
za kaplju meda u ulištu…

više

Sven Adam Ewin

(Učitelju, s ljubavlju)

Danas, pod satom razrednika,
Raspoloženje – nikad bolje!
Učitelj (inače strogog lika),
Danas je jako dobre volje!

Pogodite, djeco,
Pita nas on,
Koje zvono ima
Najljepši zvon?…

više

Sven Adam Ewin

Ja utopljenik, a ti rijeka.
Ja Mjesec što se u njoj ziba.
Ti purpur plima. Ja oseka.
Ti poteg mreža, a ja riba.

Ti divlji vrisak. Ja tišina.
Ja bijeli oblak, a ti nebo.
Ja suhi vjetar, a ti dina.
Ti zlatni ljiljan, a ja šeboj.…

više

Sven Adam Ewin
Sjedim kraj vrela, usred šume,
A voda teče, teče, teče.
Gledam u vodu. Voda u me.
A vrelo? Ma, riječ da mi reče!…

više

Sven Adam Ewin
Danas nam je učitelj
Tumačio svima,
Što je pjesma, što je stih,
A što je to – rima.
A onda smo rimu
Vježbali u timu.

Kad on kaže baba, mi kažemo žaba.
Kad on kaže trava, mi kažemo krava.…

više

Sven Adam Ewin
– Dida, kad bijah mala i slaba,
Dok ste me čuvali ti i baba,
(Sjećaš se – tata me jutrom doveze),
Bijah li dobra – ili bez veze?

– Bila si…Bila si…
Kako da kažem,
Običnim riječima ili biranim?
Bila si…Bila si……

više

Sven Adam Ewin
Opipam nogu. Nije moj but.
Pritegnem remen. Nije moj pâs.
Koračam, stanem. Nije moj put.
Pjevam pa šutim. Nije moj glas.

Zaplešem fokstrot. Nije moj ples.
Osluhnem srce. Nije moj bat.
Rukom niz lice. Nije moj fejs.
Dodirnem atlas. Nije moj vrat.…

više

Sven Adam Ewin
Kažu da stižu svojoj kući,
Kažu, ima ih izdaleka,
Ja uzalud im ne dam ući,
Ulijevaju se kao rijeka.

Uđu u me u kasnu uru
Pa se ljepotom mojom časte,
Od nje prave karikaturu,
A broj im raste, raste, raste.…

više