Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2016.
Dragica Šimić
povedi me noćas kroz jeseni zlatne,
začarane staze crvene i žute
da budemo kiša iz oblaka sivog
što ispire suzam livade i pute.
Dragica Šimić
SVAŠTA
Napravi mi bako lutkicu od platna.MOLITVA VOJNIKA
MORE SAM
Jutrom sam pučina mirnaPITANJA
KASNO JE ZA SNOVE
Iz naše arhive/ objavljeno 06.12.2016.
Dragica Šimić
Kasno je za snove, za nemirne čežnje,
Koje pustih davno niz života rijeku,
Tek malene barke – uspomene moje,
Za njima ko straža u daljinu teku.
Ostavih u grobu sva nadanja davna,
Ugasnule želje potamnile pute,
Pozdravih se davno s nadama zauvijek,
Zamrle su riječi, usne neka šute.…
AKO TE ZABORAVIM
SESTRA PO RIJEČI
Iz naše arhive/ objavljeno 5.06.2019.
Dragica Šimić
Bit ću ti sestra po poeziji
Ako ne po majci
Onako kako sam sestra proljeću i livadama,
Onako kako se posestre krošnje i ptice
I krovovi i kiše.
Bit ću ti sestra po dolini srebrnoj.
U istom kutku svijeta smo rođene
Gdje kuću od bijelih bedema grada
Prohodaše naša bosa stopala.…
MALA ŽENA
Iz naše arhive/ objavljeno 10.03.2018.
stihovi: Dragica Šimić
foto: Sonja Breljak
Mojoj unuci
Ručicom grliš ko lahora daškom
Tepanje tvoje je šum plavog mora.
Oči ko dvije sunčane zrake
Skidaju sjenke sa mojih bora.
Toplota tvoje čiste duše
U srcu mome krijesove pali.
Ljubav života u meni budiš
Iako, tek…čovjek si mali.…
DAN POSLIJE
(Esej “Dan poslije” izabran je za nastup na prošlogodišnjoj pjesničkoj manifestaciji domoljubne pjesme Stijeg slobode – Stina pradidova održanoj 3.08.2020. na Kninskoj tvrđavi.)
tekst: Dragica Šimić
Dan poslije tišina je bila bila teška kao smrt što je u crne košare svud redom ubirala živote, dane. Muke konačno ugasnule u jamama i krici duša zanijemili u vječnosti mira. Crnom zemljom zasuti heroji, očiju sklopljenih i ruku položenih na prsima.
Nebo je padalo po cijele dane na srušene krovove i gnijezda, okretali se …