događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
prilog: Filip Ćorlukić i Uredništvo HGB
Skoro dvije pune godine, od 2017. do 2019., objavljivali smo na stranicama Hrvatskog glasa Berlin, sadržaj knjige naslova “Moja sjećanja na minulo stoljeće“, autora Filipa Ćorlukića.
Filip je ujedno, naš najstariji suradnik, u 94. je godini života i, nakon više moždanih udara, živi u Domu za stare u Puli. Filip je dugo, uporno i kvalitetno radio, stvarao, objavljivao, putovao… pa i u poznom dobu ne …
tekst: Fiip Ćorlukić i Uredništvo Hrvatskog glasa Berlin
Kad se iz Pule porukom javi Filip Ćorlukić, to je praznik za oči i dušu. Naime, Filip je naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik.
Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, već je u 94. godini.
Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u …
prilog: Sonja Breljak i Filip Ćorlukić
Naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik je Filip Ćorlukić iz Pule. Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, danas je napunio devedeset i tri (da, da, pune 93 godine!). Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u Pulu i natrag nama u Berlin, u svijet. Posljedice nedavnih moždanih udara taj su brzi ritam razmjene zanimljivih sjećanja i inteligentnih razmišljanja i zapažanja, nešto smanjile ali ne i zaustavile. Filip se bori sa svakom rečenicom, ali se ne predaje.
Evo što nam je napisao i poslao jutros. Tekst sam oslobodila tek manjih slovnih grešaka, što pokazuje kako naš dida Filip i s pune 93 godine, jasno i duhovito razmišlja.…
Završili smo objavu knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” Filipa Ćorlukića. Iz knjige, kao što je to na kraju i red, donosimo i Bilješku o piscu. Imamo privilegij da nam je autor, Filip Ćorlukić, u mogućnosti ipak, a nakon nedavnog moždanog udara, napisati nekoliko riječi u ovoj završnici objave. A obećava i koji redak više u narednim danima. Dragom dida Filipu, našem najstarijem suradniku želimo brz oporavak. Na ovim stranicama ima se svakako šta njegovo čitati. A čitamo se, ako Bog da, i dalje! (Urednica, ili kako bi dida Filip rekao – “šefica” 🙂 )
Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” Filipa Ćorlukića
Filip Ćorlukić rođen je 6. siječnja 1928. u selu Vrhovi kod Dervente, od oca Stjepana, željezničkog službenika i majke Kaje, domaćice. Prva dva razreda osnovne škole je pohađao u derventskoj osnovnoj školi časnih sestara, da bi je zbog očeva premještaja nastavio u tuzlanskoj osnovnoj školi časnih sestara. U Tuzli je pohađao gimnaziju do jednog dijela šestog razreda, a budući da mu je otac početkom 1943. premješten u Bosanski Brod i on je pohađanje nastave nastavio u Derventi.…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ubrzo nakon donošenja odluke o kupnji kompjuterske opreme, počeli su dolaziti ponuđači. Već nakon prvih razgovora odlučio sam se za najsuvremeniju opremu jednog proizvođača iz SAD.
Bilo je dosta problema dok se prihvatila ta moja odluka. Cijena skromnije dizajniranog uređaja iznosila je oko pola milijuna DEM, pa se u razmatranje ponuda uključio i komercijalni direktor Tedeski. On je – kako je tvrdio – zbog povoljnijeg načina plaćanja predlagao drugog proizvođača.…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Sjećanja na minulo stoljeće”
Potpis Ugovora
Konačno sam dovršio rukopis knjige, koja svoj začetak ima u vrijeme neposredno ploslije rata i odnijeo ga mojim prijateljima u Tehničku knjigu. Kad su ga Vistrička i još neki pročitali rekli su da se ni uz najbolju želju to ne može uklopiti i njihov izdavački program. Onda mi je direktor inženjer Ražnjević rekao da će me odvesti kod svoga prijatelja Majstorovića, koji je direktor nakladničke kuće Stvarnost.…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Nakon povratka iz Turske u Celprojektu sam se opet uključio u poslove na projektiranju, ali i pružajući pojedinim tvornicama savjetodavnu i konkretnu tehničku pomoć. Najviše smo poslovali s Tvornicom u Plaškom.
Jedne zime sam tamo po nekakvom većem poslu boravio tri mjeseca, a od kad su Đoku Bulatovića fizički izbacili iz ivangradske tvornice, on je preko Indbiroa pomagao pojedinim tvornicama. Zatekao sam ga u Plaškom. Sva smo popodneva provodili skupa, …
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Krajem travnja 1977. sjedio sâm sam u kancelariji Celprojekta, kad se oglasio teleprinter.
Bila je to poruka njemačke firme Belmer u kojoj preko Industromontaže traže vezu s Celprojektom po pitaju nekog posla za prof. Filipa Ćorlukića u Turskoj.
Teleprinterom sam se javio Belmeru i pitao o čemu se radi. Odmah su mi odgovorili da im je hitno potreban tehnološki direktor…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Oko mjesec dana nakon moga povratka, iz Frankfurta je u Celprojekt stigla vijest da su se naši momci u Bangladešu pobunili i da se žele vratiti, pa nas mole da to pokušamo spriječiti.
Predlagao sam da odmah odletim tamo, ali je i Velikonja želio vidjeti puta, pa je išao na nužnu vakcinaciju. Kad je već bio spreman za put, naši su se vratili. Više ništa nismo mogli učiniti.
Džaja se vratio u OKI, Ljubića su ponovo primili u tvornicu papira,…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Cio moj boravak u Bangladešu izvanredno je zanimljiv, ali to nije predmet ove knjige. Ukratko ću se osvrnuti još samo na neke segmente.
Milke sa mnom nikada nije razgovarao o nekim konkretnim problemima u pogonu. Najčešće je kritizirao Bikera i upozoravao me na Kohla tvrdeći da je dvoličan. Često je ispitivao što je to Celprojekt, i pitao me hoćemo li se natjecati za nadzor koji će se uspostaviti nakon što mi završimo posao.…