Filip Ćorlukić: PROROK PROŠLOSTI

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Kod Askanije je boravio i mladi bračni par švedskih inženjera, kao i jedan stariji Kanađanin. Ponekad smo se znali zajedno naći kod Ganclina tražeći dokumentaciju i prospekte koji su nam trebali.

Kanađanin je izvrsno govorio njemački, pa je sa mnom govorio njemački, ali je zanimljivo da je s Ganclinom govorio isključivo engleski – čak i kad se uključivao u moj, ili razgovor Šveđana na njemačkom jeziku on je govorio engleski, a tako je i Ganclin odgovarao njemu.…

više

piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Iznenađenje, pa brzo organiziranje puta

Kad sam u Munibovu kancelariju ušao s pasošem u visoko podignutoj ruci, iznenađeno me je pogledao, a onda je pokrio lice dlanovima istovremeno me pitajući šta sam im to rekao. Tvornička administracija je bila izvanredno učinkovita.

Da ne bismo gubili vrijeme u čekanju istočnonjemačke vize odlučeno je da putujem vlakom da Frankfurta, a u Berlin…

više

piše: Filip Ćorlukić... iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Zauzevši stav da je proizvodnja timski rad, Kudera je nastojao i uspijevao spriječiti svako nadmudrivanje u tomu “tko je kriv”. Kad god je potrebno, problem se morao zajednički rješavati.

Prigodom jednog zastoja, ja sam nešto radio na regulatoru protoka pare za papirmašinu. Nedugo nakon što je proizvodnja počela, Kudera pozvao na hitan sastanak nas iz održavanja i šefa proizvodnje.…

više

piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Uz jesenski sajam u Zagrebu je prof. Muljević osnovao Jugoslavenski seminar za mjerenje i automatizaciju JUREMA, pa sam i ja tamo otišao na dva tjedna.

Bilo je zanimljivih predavanja, a na sajmu različite opreme, ali su meni najzanimljiviji bili susreti s kolegama iz drugih jugoslavenskih tvornica.

Sve su one u odnosu ma maglajsku bile jednostavnije, ali su …

više

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

U Maglaj sam stigao vlakom oko deset sati. Na željezničku je postaju pred svaki vlak dolazio tvornički kombi kojim sam se odvezao uzvodno uz rijeku Bosnu, u oko dva kilometra udaljenu tvornicu.

Lijepa upravna zgrada bila je stotinjak metara udaljena od porte. Vozač mi je rekao da je kadrovski odjel na prvom katu, a kad sam tamo službenici rekao zašto sam došao, ona je nekog nazvala putem telefona i rekla mi da će me primiti drug direktor.…

više

piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Došla mi je u posjetu supruga Olga, pa sam dobio jedan da slobodno. Stanovali smo i hranili se u hotelu. Prije polaska razgovarala je s pukovnikom Lukićem i pitala ga zašto me još ne puštaju da se vratim u Vitez. Rekao joj je da sam im potreban i da svim silama nastoje da me vrate nazad u tvornicu, ali da su se pojavili nekakvi problemi koje još treba riješiti.

Šetali smo gradom i kad smo prolazili pored Gradske knjižnice ušli smo unutra, ja sam se učlanio i uzeo knjigu “Engleski bez muke”, a…

više

piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Konačno je došao poziv za vojsku. Na regrutaciji u Derventi imao sam problema zbog loše karakteristike. Kad me oficir pitao u kojem bih rodu vojske želio služiti, rekao sam da bih želio u mornaricu, ili zrakoplovstvo. On je uzeo moju karakteristiku i kad ju je pročitao, dreknuo je na mene: “Stani mirno! Što si se naslonio na stol k’o neka baba? Ti ćeš meni u obalnu pješadiju, pa ćeš gledati i brodove i avione, a nećeš im moći ni blizu.”

Došao sam u Kraljevo, u pomoćni vod bojne brdske pješadije. Nije…

više

piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Kad sam se vratio u tvornicu rekao sam da sam se oženio, pa sam iz skladišta dopunio namještaj i sve što mi je trebalo. Iz tvornice je bio zabranjeno bilo što iznositi, ali je majstorima bilo dozvoljeno da sebi i ostalim stanarima u radionicama napraviti što nam je potrebno. Samo je trebalo prijaviti, materijal se po minimalnim cijenama kupovao u skladištu, a onda je poslije radnog vremena radnik to mogao napraviti u radionici. Tako su i meni bravari napravili štednjak, koji sam im platio.…

više

piše: Filip Ćorlukić ….iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

U slobodno sam vrijememe često razgovarao s djevojkama o udajama i ženidbama, a eventualnu mogućnost selidbe u “nekakvu selendru” zbog posla ili udaje, većina je njih potpuno odbijala.

Konačno sam nakon dvadesetak dana i niza razgovorâ s mnogim djevojkama našao potencijalnu životnu družicu. Bila je to Skopljanka Olga Blagoeva, apsolvent Pedagoške defektološke akademije, usmjerenje: za slijepe, koja je prije toga dvije godine kao učiteljica radila po makedonskim selima. S njom sam nastavio razgovore.…

više

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Jednog me je dan pozvao Boco da dođem u Vinču. Već sam ranije odlazio nekoliko puta i nije me impresioniralo to što rade u inače izvrsno opremljenom institutu. Uglavnom ponavljaju eksperimente koje je davno netko već uspješno obavio.

Boco me je proveo kroz cijeli Institut. Rekao mi je da im treba vrstan praktičar i pitao me da li bih ja želio tu raditi. Rekao sam mu da je to dobra škola i priprema za odlazake u neke velike američke institute, za što ja iz političkih razloga nemam nikakve …

više