događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kolege su mi rekli da još ima mjesta u studentskom domu na Voždovcu, pa sam sutradan otišao tamo da okušam sreću. To su barake na krajnjoj periferiji grada, smještene pored zadnje tramvajske stanice. Primio me je upravnik Bogdan Todorović, krupni i simpatični Crnogorac.
Rekao mi je da ima mjesta i pozvao službenicu da mi uzme podatke. Dok je ona pisala razgledao sam okolo i na jednom ormariću ugledao nekakav stari radio Kosmaj.…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sajećanja na minulo stoljeće”
Odmah sam se počeo spremati za put. Krenuo sam večernjim vlakom i kad sam ujutro stigao u Beograd prvo sam otišao pogledati taj stan koji mi je Drago osigurao.
Bila je to vrlo mala sobica u koju se ulazilo iz kuhinje. Umjesto kreveta to su bile dvije daske postavljene na građevinarke “jarce”, a pored tog ležaja je bio toliko uzak prostor da je u njega mogla stati samo stolica, na kojoj je bio lavor.…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Egon Šerbela
U mome sve širem krugu prijateljstava, posebno bih istakao prijateljstvo s beogradskim Slovencem Egonom Šerbelom, koji mi je zbog nečega bio posebno privržen. Čak je i na predavanjima nastojao sjediti sa mnom. Ubrzo me je odveo i doma.
Bio je to ogroman stan. Njegov je otac Tone u mladosti radio kao radnik na naftnim poljima Lendave.…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Politička nastava, opasni zalet, susret s Verom Šimić.
Bilo je i političke nastave, zajedno za sve studente PMF-a. Među organizatorima se isticao Bogdan Maglić iz Sombora. Na jednom takvom skupu, nakon što je održao kratko predavanje o Marksizmu-lenjinizmu, predavač nam je počeo postavljati pitanja. Zanimljivo je koliko je o toj temi bilo veliko neznanje studenata.
U vrijeme rata u NDH su objavljivane “Male socijalne knjižice” u kojima…
DRUGI DIO KNJIGE
Očekivanja u smjeru budućnosti
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Odlazak u Beograd
Došao je i dan polaska. Predvečer sam se odjenuo što sam u onoj sirotinji bolje mogao, stavio nešto stvari u mali koferić, preko ruke kožni kaput, šešir na glavu, pozdravio se sa svima i krenuo uz željezničku prugu prema petnaestak minuta u udaljenoj maloj željezničkoj postaji Kamen.
Čim je vlak krenuo ušao je milicajac tražeći isprave. Ušao sam…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ovaj se prvi dio mojih sjećanja dovršava prikazom događaja u vrijeme 1948. godine, kada se pod snažnim pritikom Staljinove rezolucije Informbiora, a u izvanredno riskantnom političkom zaokretu i okrutnom masovnom slanju na Goli otok onih sljedbenika koji su ga zapravo doveli na vlast, diktatorska Jugoslavija maršala Tita postupno počinje reorganizirati u svojevrsnu demokratskiju Jugoslaviju predsjednika Tita.
piše: Filip Ćolukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Prijavio sam se na radnu akciju izgradnje Omladinske pruge Šamac-Sarajevo. Jedan od glavnih motiva bio mi je taj da ću dobiti radno odijelo i vojničke cipele t.zv. cokule. Derventska Omladinska radna brigada upućena je na radilište u Osječanima, nedaleko od Doboja u smjeru Brčkog.
Kad smo stigli smješteni smo u novu baraku, koja je pregradnim zidom od dasaka bila podijeljena na dva dijela: jedan za muškarce, a drugi za žene. Ležaji su bili tipa jednokatnih palača, posteljina je…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Život u internatu
Proljeće i ljeto prošli su mi u intenzivnim poljoprivrednim radovima, a na jesen sam, nastavio s pohađanjem škole. Bilo je to vrlo naporno. Svaki dan po sedam kilometara u školu i sedam nazad; bez obzira na vremenske prilike. Par kilometara prije Dervente putem mi se pridruživalo nekoliko mlađih učenika. Ja sam uvijek hodao vrlo brzo pa su oni trčkarali za mnom.…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U to su vrijeme noću znali iz dvadesetak kilometara udaljenih srpskih sela provaljivati četnici, pa sam ja noći provodio negdje u brojnim kupinovim međama.
Te noći s 04. na 05 siječnja, došla je patrola KNOJ-a (Korpus narodne obrane) i tražili su Stjepana Ćorlukića – đaka. Majka im je rekla da ne pozna nikog takvog, da sam ja Filip i da se krijem negdje od četnika. Rekli su da dođem sutra na Plehan gdje su u samostanu imali sjedište.…
piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja se ni ovoga ne sjećam pa sam i ovdje uvrstio ono što je o tomu napisao moj brat.
Božićno drvo hrastovo
Naša se obitelj vratila s Križnog puta, otac, majka i petoro djece. Vratili smo se na rodnu zemlju, od koje se te jeseni kakve ljetine nije moglo očekivati, jer zbog rata, nismo stigli zasijati. …