Marica Žanetić Malenica
More je moj praiskon
strast što ne zna za oseku,
pa ipak iz godina ranih
u sebi nosim jednu rijeku.
More je moje stanište
valovima me nježno ziba
šumom svojim uspavljuje,
ja njegova sam plava riba.…
Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA
KAFU MI DRAGA, ISPECI
tekst: Marica Žanetić Malenica
Šetam sa svojom rodicom, koja me ugostila u Perthu, centrom ovoga lijepoga prostranoga grada na obali rijeke Swan.
Studeni je, a kod njih kasno proljeće i već poprilično vruće. Sretna okolnost je što smo po vjetrovitosti u drugom gradu na svijetu, pa nas vjetar miluje po licu ugodnom riječnom svježinom.
Kada smo se približile jednom od oblakodera u poslovnom kvartu, rodica reče:…
ŽENA ZA SVA IMENA
S POGLEDOM NA MORE
Kad mi život smota ‘idro/ i kad bacin zadnje sidro
vezat će me moja cima/ u mistu di mora ima
piše: Marica Žanetić Malenica
„Evo morske žene“, kazala bi moja majka, kada bih mokre kose i s kristalima soli na potamnjeloj koži dolazila s plaže na ručak ili večeru u vrijeme djevojaštva i mojih velolučkih ljeta.
Sudbinska povezanost mora i mene posve je razumljiva i opravdana, kako porijeklom, tako i rođenjem. Volim te svoje korčulanske korijene i po ocu i po majci od kojih sam baštinila u krvi dva-tri zrna soli više.…
PRVI POLJUBAC
VELA GOSPA I VELA DINJA
piše: Marica Žanetić Malenica
Od kada ne radim svi dani su mi isti, osobito ovi ljetni. I svi su mi nedjelje. Čini mi se, jutrom kad se budim, da sam junakinja one američke fantastične komedije Beskrajni dan, u kojemu glavni glumac (Bill Murray) stalno proživljava jedan te isti dan.
Tako i ja, po uhodanom hodogramu, jutrom novi dan u moru s galebovima pozdravljam, predvečer se s njim u tom istom moru opraštam. Dok na dalekom horizontu nestaje užarena kugla i rumena večer se postupno pretvara u noć.…
KAMENICE
tekst: Marica Žanetić Malenica
„Pogledaj menu, evo nešto po tvom guštu, i tako šest puta“, reče mi s osmijehom brat kada smo sjeli za stol u jednom poznatom malostonskom restoranu po povratku s otoka Korčule.
Bacim pogled na specijalnu dnevnu ponudu. Očima ne vjerujem.
„Da ipak uzmem crni rižot?“, velim ja, ne odvajajući pogled od menija koji po cijeni vrijedi barem tri rižota.
„Častim te, pa što košta da košta, kad ih toliko voliš“, reče brat…
OLIVERU
Marica Žanetić Malenica
U životu drugom hoti si kaleb bit
kapo od plavetnila nebeskog i morskog
što prati brode na kojima morski vuci
zauzdaju kolpe, timul drže u ruci.
Misliš li i sad, kad posta si solist
probranoga anđeoskog zbora
da voli bi bit uz one što misecima
tuču more za kruh sa sedam kora.…
BERLIN I BLATO LIPAMA SPOJENI
piše: Marica Žanetić Malenica
Rijetko su i priroda i povijest tako obdarile neki djelić naše obale kao moj rodni, južnodalmatinski otok Korčulu.
Njegovo jače naseljavanje počinje u 13., a nastavlja se tijekom 15. stoljeća, kada je imao 5 naselja, od kojih je samo jedno bilo uz more (Korčula), a ostala (Blato, Smokvica, Čara i Žrnovo) su ležali uz polja, u unutrašnjosti otoka, kako bi se zaštitila od…
ZLATNA RIBICA
piše: Marica Žanetić Malenica
„Dajte mi jednu komarču“, kažem prodavačici u ribarnici i pogledom prebirem po kašeti punoj ribe istoga beživotnog pogleda i veličine, kao da su klonirane. Tako izgleda riba iz uzgoja, sve sestre blizanke.
Volim ribu, isključivo morsku, počevši od plavih – srdele i tune – pa nadalje, sve do bijeloga zubaca. Zapisano je to u mojemu genetskom kodu s obje otočne loze, i majčine i očeve, jer potječu iz ribarskih obitelji.…