događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
Sredinom srpnja, pola sata prije početka promocije, ulazim u atrij starog, nadograđenog zdanja u centru mjesta, uzbuđena više nego obično u ovakvim prigodama.
Ovo je drugi put da u svojemu rodnom mjestu predstavljam knjigu, ali kao da je prvi.
U maštovitoj, lepršavoj ljetnoj haljini, kupljenoj u poznatom zagrebačkom butiku, s usnama boje marelice i plavim …
(ili priča o prijateljstvu)
autorica: Marica Žanetić Malenica
Kada sam prije nekoliko godina, točnije 2015. kao suradnica inicijatorice projekta o ženskom ponosu tražila u Splitu potencijalne autorice biografskih priča, koje bi potpisale svojim imenom i prezimenom, o tome na koje su svoje životno iskustvo, pothvat, odluku… ponosne, uglavnom su moje prijateljice i poznanice ili ignorirale danu im informaciju ili me glatko odbile riječima „nisam ja takva“.
Što im je to značilo ne znam, ali pretpostavljam da su pozitivan i poticajan osjećaj opravdana ponosa na neki …
“Vonji ditinstva” – nova zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica
U nakladi Narodne knjižnice „Šime Vučetić“ Vela Luka u lipnju je tiskana poetska zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica naslova „Vonji ditinstva“.
Pisana je na štokavskoj ikavici, dijalektalnom govoru koji autorica pamti iz ljeta svojega djetinjstva koja je provodila kod majčinih roditelja u rodnoj joj Veloj Luci na otoku Korčuli:…
Iz naše arhive/ objavljeno 18.04.2018.
piše: Marica Žanetić Malenica
Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.
Moji prsti, pažljivo nataknuti, oživjeli su u njoj, a glas je dobio neki drugi, piskutav ton. Približavam se unučici i započinjem mali igrokaz. Bujica riječi teče iz mene, a zbunjeni izraz Evina lica govori mi da je ovakva baka pričalica za nju nešto novo.
Krpena lutka koja joj, onako mlitava i beživotna, do sada nije bila zanimljiva, najednom je privukla njezinu pozornost i postala…
piše: Marica Žanetić Malenica
Laganim hodom, nogu pred nogu vraćala sam se te sunčane travanjske subote doma. Jutarnju kavu, prvu i jedinu u danu, pila sam skoro do podne, polako, s merakom, rekli bi naši susjedi.
A ja zapravo ne meračim toliko u kavi koliko u razgovoru s dragim ljudima. Osobito u ovo virusno vrijeme kada su nam uskraćene geste bliskosti i nježnosti poput stiska ruke, zagrljaja i poljubaca. …
