piše: Marica Žanetić Malenica
Putovanje je moje redovno stanje pa putujem i kad treba i kad ne treba. Ovoga puta je trebalo, nisam izmišljala razlog. Kći i zet bi četiri dana predahnuli od posla, djece, kuhače… jedom riječju od svega, i to u zemlji s druge strane Jadrana. Stoga i ja moram na put kako bih vršila video nadzor nad dvoje unučadi.…
Doručak, palenta s mednom glazurom, upravo je bio pri kraju kad mi je zazvonio mobitel.
Dok podvlači se nevidljiva crta,
Dogovorili smo se, život i ja,
Kada smo iz finskog Turkua vratili nazad u Švedsku i jutrom ranim iskrcali u štokholmskoj luci, nastavili smo putovanje prema jugu. Vožnja kroz predivne panoramske krajolike baš mi je prijala, ali dolazak na obale jezera Vättern koje svojom velikom površinom podsjeća na more, osobito me je obradovalo.…
Za buđenje na brodu – hotelu u cik-cak zore i u kabinama koje nemaju prozorsko okno trebalo je prije lijeganja uključiti alarm.
Kada smo petog dana putovanja napustili Karlstadt, raspoloženje mi se vratilo u normalu. Nije da je baš sunce granulo, ali nije ni lilo kao iz kabla.
Četvrti dan osvanuo je siv i nikakav. Napuštamo Helsingborg. Vozikamo se autobusom švedske marke Scania, jednog od najvećih proizvođača kamiona i autobusa, po tmurnom i kišovitom vremenu. Sklapam oči oslonjena na onaj svoj niškorist jastučić i zamišljam da se šetam Oslom. A dok se tako šetam glavnim gradom Norveške, slušam vodiča koji neumorno sipa povijesne, zemljopisne, demografske, gospodarstvene i ine podatke o Švedskoj. Ponešto sam i nehoteći zapamtila.…
Hamburg – slobodni hanzeatski grad