događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Verica Jačmenica – Jazbec, dr. med.
Živimo u žrvnju moderne i posvudašnje dinamike na poslu i u privatnom životu. Sve se odvija brzo, sve poslove moramo odraditi u roku, a rokovi su sve kraći. Obaviti u roku znači obaviti uspješno. Zadovoljiti rokove kao da nam postaje osnovni smisao rada.
Zato maštamo o idealnom dnevnom, tjednom, godišnjem odmoru. Priželjkujemo si slobodno vrijeme, dokolicu, ljenčarenje……
piše: Jelena Stanojčić
Vijest o smrti 2,5 godišnje djevojčice koja je preminula od posljedica majčinog premlaćivanja, toliko me kosnula, da ni na šta ne mogu misliti u zadnjih pola sata nego o toj monstruoznoj spodobi od majke, pitajući se kakva je to osoba koja je mogla pretući svoje dijete i nanijeti joj takve ozljede glave da za nju nije bilo spasa?! Takva spodoba ne zaslužuje se zvati majkom, a trebalo bi je kazniti na doživotni zatvor!…
Prilog poslala Verica Jačmenica-Jazbec: “Preuzeto s interneta, autor nepoznat.”
Kad se Ivica Marković rodio, tijelo mu je bilo deformirano, sporo je mislio i bolovao je od kronične, smrtonosne bolesti koja je polagano uništavala njegov mladi život. Usprkos tome, njegovi su roditelji pokušavali njegov život učiniti što je moguće normalnijim pa su ga upisali u Osnovnu školu.
S dvanaest godina, Ivica je bio tek u drugom razredu jer nije uspijevao ništa naučiti. Njegova učiteljica Anica često se ljutila zbog njega. Nije bio u stanju mirno sjediti, slinio je i glasao se čudnim glasovima.…
tekst i foto: Daniel Pavlić
Neispričanih priča je ovdje zaista mnogo… Imao sam sreće u ova posljednja tri mjeseca sresti mnoštvo ljudi u selima koja nisam znao ni da postoje.
I kada sam mislio da je kaldrmi kraj jer se pretvorila u šumski put, nakon krivine bi se ukazalo imanje, tek poneka trošna blatnjava drvenjara iz čijeg je dimnjaka išao dim. Netko tu živi!
Svi ti zaboravljeni ljudi koji žive u zaboravljenoj Baniji, koja je i imenom zaboravljena, imaju mnoštvo …
tekst: Marko Jareb
Pitanje je, koliko su sposobni sveučilišni profesori koji podučavaju studente u RH, rekao mi je jedan eminentni profesor?
Je li materija koju izlažu studentima zastarjela? Koliko su sa svojim radom i metodama rada u tijeku sa svjetskim standardima?
Zašto knjige koje pišu zaostaju i deset godina za knjigama iz Amerike?…
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Početkom ove 2021. godine jedna opaka groznica ugrabila je u Americi omiljenu zagrebačku glumicu. Ta umjetnica kazališnih dasaka ostavila je na Facebooku svoje oproštajne misli:
“Gledam u zvijezde. Noć je vedra i Mliječna staza čini mi se tako blizu. Uskoro ću i ja tamo poći. Odjednom sam se sjetila jedne rečenice iz glasovitoga filma: „Svi smo mi od satkani od zvijezda.“ Nije loše. Ne bojim se. U međuvremenu, dopustite mi da sklopim oči i osjetim ljepotu oko mene. I da duboko udahnem ispod tamnoga neba, punog zvijezda. Udahnem. Izdahnem. To je sve.”
Dok sam studirala medicinu, prije predavanja uvijek su nas prozivali. Nije se smjelo izostati. Ja bih povremeno bila rado izostala – osobito onda kad je bila riječ o vrlo rijetkim bolestima. Ali… morali smo sve naučiti i o nekoj rijetkoj bolesti od koje je onda bilo oboljelo tek dvoje ljudi na – Filipinima.…
piše: Dragica Trumbetaš
Otužno je gledati čovjeka koji se svaki dan hvali uspjesima, kako na godišnjicu zagrebačke tragedije govori o tome da je Vlada godinu dana stvarala pretpostavke da se obnova dogodi.
Prije mjesec i nešto dana, u Saboru je odgođeno glasanje o Zakonu o obnovi, zbog nedostatka kvoruma, onda je bila druga priča.…
MOJE RAZGLEDNICE: London – prvi dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Split, 22. ožujka 2021./ Nedavni intervju koji su dali princ Harry i njegova supruga Meghan Markle te gledanje serije „Kruna“ sjetili su me posjeta Londonu, prijestolnici Ujedinjenog Kraljevstva, gradu suprotnosti, gradu kulture i umjetnosti, a za mene iznad svega gradu povijesti.
Ta povijest, bogata tradicija, pisani i nepisani običaji, rituali i ceremonije se spajaju sa sadašnjošću i žive u Londonu. Nigdje drugdje u svijetu to ne možete doživjeti na taj način kao u Londonu. Na primjer, smjena kraljičine garde sa svom ljepotom starinskih crvenih unformi sjajne „zlatne dugmadi“ je svakodnevna.
Šetaš gradom, pažnju ti privuče bubanj, povici i zvuk koračnice. Zastaneš, moderni vojnici u starinskim odorama stupaju ne gledajući ni lijevo ni desno.…
tekst: prof.dr.sc. Ante Bagarić
U Zagrebu je održana peta konferencija o debljini, online naravno.
Kad se govori o debljini važno je imati na umu i njezinu emocionalnu komponentu.
Jede li čovjek samo kad je gladan? Ne. Jede i zbog: prijatelja, društva, obitelji, proslava, praznika, odmora, sreće, tuge, početka nečega (posla, veze, bilo čega), završetka bilo čega. Jede se i zbog: mirisa hrane, oblika hrane, boje hrane itd.…
