događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Sandra Marelja Muić
Prosinac je tradicionalno doba radosti, darivanja, dobrih djela, iščekivanja, druženja, mjesec Božića. Kod Hrvata ovaj put prosinac ispao samo mjesec druženja tj. zabave.
Nakon što smo od rujna preko listopada i sve u studeni slušali o najavi koncerata Aleksandre Prijović, u prosinac…
piše: Milan Rajšić
Sjećate li se kartončića veličine najčešće 15 x 10 cantimetara, kod kojega je na jednoj strani bila lijepa šarena fotografija iz nekog grada, a na drugoj se pisala poruka i adresa, pa nalijepila poštanska marka. Razglednice su putovale širom cijeloga svijeta i nosile lijepe i vesele poruke i pozdrave.…
piše: Milan Rajšić
Na svijetu danas postoji igra poznata kod svih naroda i svih religija. Igra je postala najvažnija sporedna stvar svijeta, a u njoj je pravilo ugurati okruglo u pravouglasto, pri čemu skoro uvijek pobijeđuju Nijemci a ponekad i Vatreni. Igra je poznata širom svijeta a oko nje i u njoj sve je moguće. Igra zvana nogomet može sve, pa čak i izazvati rat.…
tekst: Snježana Akrap-Sušac
“Zašto si to skuhala, a ne ono što smo dogovorili sinoć?” – ljutito je pitao djed moju mamu. Ona se blago nasmiješila i upitala zar nije svejedno što jedemo. Njegov je odgovor bio: “Ali ja sam se pripremio za ono!”
E, moj dida, i ja sam se pripremila za jedan posve drukčiji…
piše: Milan Rajšić
Sinoć u neko doba i meni stiglo upozorenje, na portugalskom i engleskom, kako je narednih 72 sata, za očekivati obilne kiše, orkanski vjetar i opasnost od poplave. Nemam krova za koji se trebam plašiti da odleti, kuća mi nije kraj oceana, ali upozorenje je upozorenje. I dobra prilika, ništa veliko ne planirati i poduzimati, naredna tri dana.…
Iz naše arhive/ objavljeno 27.08.2020.
Ova priča je objavljena u knjizi “Pisma iz domovine, Život je putovanje”
tekst i foto: Marijana Šundov
Postoje u životu svakog čovjeka posebni trenutci, izdvojeni iz vremena života, trenutci do kraja ispunjeni osjećajima tako da ih se tijekom cijelog života sjećamo.
Obično su to doživljaji nečeg radosnog ili jako tužnog – poput rođenja djeteta ili spoznaje kako te je zauvijek…
piše: Milan Rajšić
Oduvijek sam imao običaj i naviku, poslije dobro obavljenog posla, s nekim podijeliti zadovoljstvo učinjenim. Ponekad bih, izašavši iz vlaka i idući kući, pozvao prvoga beskućnika na porciju pečenih kobasica; nekada bih uličnom muzičaru, u stari pohabani šešir ubacio nekoliko novčića; često bih bio sretan, susrevši nekoga od poznanika, skrenuti u birtiju i uz…
piše: Milan Rajšić
Ako se ikada budem odlučio umirati, a miriše na to, (ako se ikada budemo rastali…), “neka to ne bude u proljeće kad laste dolaze” (pjeva 1966. Ljiljana Petrović…?) i molim neka to bude negdje u Portugalu, a po mogućnosti u prostoru zvanom Algarve, negdje na kraju, nama poznatog? europskog svijeta.…
Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram: