piše: Sandra Marelja Muić
Da smo znali da će biti ovako zanimljivo, bili bismo i prije birali novu vladu, npr. već nakon tri mjeseca, ne bismo čekali ovako dugo.
Sve nam je od samog početka napeto; koliko će resora biti, koliko će ministrica biti, koliko će promjena biti. I odmah to bacanje kosti puku: koliko će ministrica biti – ne bi da će nam odjednom budućnost ovisiti o tome, ne bi da ćemo…
Otvaranje slatkovodnog akvarija u Karlovcu gromoglasno je najavljeno, uz obavezni dodataka, kako je najveći u ovom dijelu Europe (koji je to točno dio, nije bitno) te financiran 98% sredstvima Europske unije.
Evo, stigli samo iz Novog Vinodolskog, supruga Brigita i moja malenkost s našeg hrvatskog, polugodišnjeg umirovljeničkog odmora. Kako umoran ne mogu zaspati od puta, hajde da malo pogledam što se to preko interneta na fejsu događa.
Ovih je dana, povodom vijesti o operaciji karcinoma prostate bivšeg premijera RH Ive Sanadera, osvanulo mnoštvo komentara u gotovo svim medijima i na društvenim mrežama. Većina njih je, s obzirom na minuli učinak spomenutog čovjeka, naslađujuća, ironična, gorka i osvetoljubiva. Koristim prigodu izdvojiti, među tisućama, svega pet komentara i ukratko se osvrnuti na njih.
U dalekom Mrzlom Polju na Žumberku nevelika kolona ljudi odolijevala je kiši kako bi ispratila tijelo petogodišnjeg djeteta koje još nije ni počelo živjeti.
Jedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.
Rano jutro ispred naše ljepotice Arene. Sastanak pred odlazak za Boku da bismo u Donjoj Lastvi odigrali svoj poetski performans.
Nasilje. Nasilnici. Žrtve nasilja. Koliko smo se samo puta u posljednje vrijeme susretali s ovakvim i njima sličnim terminima?
K brdima oči svoje uzdižem: