događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Emil Cipar
Ovog ljeta bio sam gost kod Jesus-Freaksa u Remscheidu. To je jedna relativno mlada kršćanska zajednica i u Njemačkoj ih ima 60-tak. Ukupno imaju preko 2 000 članova.
Iz razgovora sa članovima te zajednice doznao sam kako oni vjeruju da bez obzira što se u crkvenoj povijesti događalo, razgovor s Isusom Kristom i vjera u njega i danas pomaže u rješavanju svih problema.…
S putovanja u Budimpeštu (1. dio)
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 27.listopada 2013./ Tjedan iza potvrdio je belgijsku izreku „ako ti se ne sviđa vrijeme – sačekaj“.
Uz kovitlac žutog lišća koje je plesalo po cesti, opale kestenove koji su se kotrljali sprani kišom gotovo svaki dan izmjenjivali su se vjetar sa suncem i kiša.
Za mene je to bio pravi doživljaj jeseni mekan poput tapeta od žutog lišća koji šušte pod nogama. Kiša koja udara po krovovima i staklima učinila je zrak slatkim i čistim.…
Pismo čovjeku koji ne prepoznaje znakove …iz knjige “Pisma izgubljenim ljudima”
piše: Dražen Radman
Prije nekoliko godina jedna je mlada djevojka iz Njemačke izgubila život kad ju je pregazio automobil dok je pokušavala spasiti ježa koji je prelazio cestu.
Ona je, naime, zaustavila automobil uz cestu, izašla vani i krenula prema ježu. Prignuvši se i uzevši malu životinju, uputila se natrag htijući ga vratiti u šumu.
U tom trenutku ju je pokosio nadolazeći automobil. Teško ozlijeđena, prevezena je u bolnicu gdje je nedugo potom i umrla. Jež je preživio i bio vraćen u svoje stanište.…
piše: Antonio Gavran
Tanka je linija između dva svijeta, prečesto pretanka da bismo ju svakodnevno uzimali zdravo za gotovo. Nikad ne znaš tko je sljedeći… A tako olako uzimamo svaki trenutak kao da bez ikakve mogućnosti drugačijeg izbora sljedeći trenutak mora doći. I nema u ovom svijetu onih koji trenutku svome mogu pobjeći, jedina je to pravda valjda protiv koje se nitko pobuniti ne može, jer nema onih velikih pod zvijezdama kad svi su bez obzira na svoj životni put mali pred univerzumom velikog svemira.…
Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga 2013.
piše: Aleksandra Brnetić
foto: Marijana Dokoza
Punih je deset dana prošlo od Frankfurtskog sajma knjiga a ja nikako da se oslobodim jedne slike i da zaboravim jednu izjavu.
Gledam u nju, u tu klupu iz zagrebačkog parka Zrinjevac, i čujem kako mi Neven Antičević, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, govori: „Ministarstvo je tako htjelo. Osim toga, svi smo mi u Zajednici volonteri!“…
tekst i foto: Marijana Šundov
Bruges, 19.listopada 2013./Od svih gradova koje sam do sada posjetila u Belgiji i ne samo u njoj Bruges je jedan od najdojmljivijih. Za mene najljepši grad Belgije.
Definitivno – to je grad u kojem bih mogla živjeti. Grad koji ima sve što ja volim – povijest, kulturu, živost…i one posebne slojeve povijesti iz kojih možeš iščitati ne samo priču o gradu nego o zemlji i ljudima.
POGLED KROZ DVOGLED
piše: Sandra Marelja Muić
![2[1]](http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/wp-content/uploads/215.jpg)
Ono kad misliš da smo stvarno potrošili sve epizode malverzacije i pranja novca, iskrsne još jedan korupcijski akcijski blockbuster i preplavi medijski prostor.
Navodno smo mala zemlja za veliki odmor, ali smo, bome, i mala zemlja za veliku pljačk … pa ja više ne znam hoće li narodu ostati i korica kruha nastavi li se ovako srljati u kataklizmu.
Isplivala afera iz HGK o silnim odšlepanim milijunima, i još gore,…
piše: Emil Cipar
Čitam novine i nešto mislim: jebote …kad bi neki Marsijanac pao s Marsa i kad bi mu se dogodilo da padne baš negdje u Hrvatskoj …što bi čovjek pomislio. Eh da …Marsijanci nisu ljudi, pa ni jedan Marsijanac nije čovjek, ali ja ne znam što su oni.
Elem …što bi on pomislio?
Kad malo otrese prašinu i popravi odjeću sigurno bi nekako potražio pomoć …uputio se u prvo naselje, potražio prvog žitelja…
Stigla nam je prekrasna jesen. I kad sam se već pobojala, da je otišlo ljeto, stigla nam je topla jesen.
