događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Verica Jačmenica-Jazbec
Imam poznanicu Samantu koja je samohrana majka s troje male djece. Ponekad me zna nazvati radi kojega zdravstvenog savjeta. Njezina se djeca tijekom tih nekoliko minuta našega razgovora redovito glasno svađaju, viču i plaču. Samanta ih nastoji umiriti i stišati vičući još glasnije od njih.
piše: Milan Rajšić
Jutro (jučer, op.u.) otpočelo strašnim i meni potpuno nevjerojatnim slikama.
U Češkoj, tornado ostavio iza sebe pravu pravcatu pustinju.
Mome pokojnom ocu, dugujem ispriku. Godinama se stari gospodin, gledajući nagomilane crne oblake, plašio za krov svoje kuće, a ja kao pametan i školovan, između ostalog i jedan semestar Meteorologije na Šumarskom fakultetu, sam ga omalovažavajući uvjeravao da on nema pojma o životu i znanosti i da se tako nešto ne dešava u Europi.…
piše: Milan Rajšić
Trier/Ako se netko 23. juna iliti lipnja, odlučio kupovati jeftine cigarete, kavu i benzin u susjednoj nam Hercegovini, morat će se dobrano namučiti, tražeći otvorenu trgovinu.
Danas će polovica stanovnika Hercegovine, obući svoje svečane, kao najoštriji nož ispeglane uniforme, ukrašene blještećim zlatnim i srebrnim epoletama i otići proslaviti rođendan najpoznatijeg Velikog Hercegovca.…
tekst: Žarko Delač
Uvriježena izreka kako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu u posljednje je vrijeme evaluirala pa se čak govori kako je nogomet nova religija, vjera i opijum za narod. No, tako bi mogli reći i za sport općenito, za kladionice, pušenje i slične društvene pojave koje uzrokuju u nama ovisnost i uzajamno emotivno djelovanje.
Bez obzira na koji način definirali nogometnu vještinu i odmjeravanje dviju ekipa na terenu, ne možemo se oteti dojmu kako su utakmice nogometne reprezentacije postale jedan od najvećih nacionalnih događaja, poticaj za buđenje domoljubnih osjećaja i vraćanje svojim korijenima. Tako na europskom prvenstvu u nogometu nismo i nećemo čuti Odu radosti ali iza svake budnice pojedine države otkriva se zanos i uzbuđenje među igračima i navijačima.…
piše: Milan Rajšić
foto: Sonja Breljak
Trier/ Nema toga majstora svjetla i toga režisera, koji mogu takvu dinamiku, kontrast, napetost, izazov, nepredvidivost… napraviti kao što to Priroda radi. Iz minute u minutu smjenjuju se nove (neočekivane) slike s prekrasnom igrom svjetla i sjene, a sve u rasponu od svjetla od kojega bole oči kao u policijskom ispitivanju, do neugodnog osjećaja mraka i kraja svijeta. I tako to desetke puta (do sada, a preostalo je jos tri sata dana).
Kisa koja pada već par sati, samo na kraju “scene” sapere i osvježi pozornicu i pripremi za novi kadar. Narednih tri četiri dana je za očekivati nove i nove kiše. I ugodno osvježenje. Nažalost, ovaj put nažalost, poslije kiše dolazi sunce a to znači debelu sparinu i disanje na škrge.…
tekst: Lada Franić, prof. hrvatskog jezika, I.OŠ Dugave
crtež: Alen Markuš, 8.b, I. OŠ Dugave
Svaki put kad ispratim generaciju, jedan dio moga srca ode s njima i prati ih zauvijek. Nema novca koji to može platiti.
Za 10 i više godina vidjet ćemo jesmo li uspjeli. Tvrdim da je svaki učitelj i profesor najtvrđi i najzdraviji temelj našeg društva.
I koliko god nas omalovažavali i pljuvali po nama, mi ćemo se ko feniks dignuti i vašu/našu djecu dizati i činiti sve da budu bolji, jači, uspješniji.
Nitko ne može uništiti duh pravog učitelja, učiteljice kad vidi oči i osmijeh učenika u svom razredu. 
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Moj kolega Janko
Na Medicinskom fakultetu smo na studentskim vježbama bili podijeljeni u mnogo malih skupina, prema abecedi. U mojoj skupini nalazio se Janko. Došao je u Zagreb na studij iz Bosanske Posavine. Bio je prethodno odličan učenik, vrlo dobar student i veoma siromašan. Roditelji mu nisu mogli pružiti nikakvu novčanu pomoć za studij i život u gradu, osim što su mu obećali urod svojih plodnih šljiva bistrica.
Kad je voće dozorilo Janko bi preko vikenda odlazio kući, a vraćao se s prepunim košarama jedrih plodova koje smo mu mi kolege pomogli rasprodavati.…
piše: Milan Rajšić
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Sjećanje na novi album Beatles, godine 1967. sjetilo me na legendarnog Nikolu Neskovića, a onda sve na When i sixty four. Odjednom se rodi sjećanje na Prag.
Kakove veze ima glavni česki grad i liverpulski dečki?
Ne mogu se sjetiti, gdje su arhivirani razni važni i nevažni papiri, iz posljednjih tri desetljeća. Za one starije znam gdje su. Prohujali sa vihorom rata.…
Iz naše arhive /objavljeno 12.01.2018.
Priča o dva zagrebačka brežuljka
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb, siječanja 2018./ Za Rim kažu kako je grad sagrađen na sedam brežuljaka, za Zagreb se može reći kako je iznikao na dva.
Da, na dva brežuljka su – u davna vremena – kako to obično kažu na početku priča – bila dva grada – svjetovni, kraljevski, slobodni Gornji grad, Grič – Gradec te na drugom brijegu onaj duhovni sjedište biskupa – Kaptol.
Bila su nekad davno dva posebna gradića, a od 1850. godine, skladno uklopljena u jedinstveni, predivni Zagreb.
Priča o Zagrebu počinje prije, ali prvi pisani spomen grada, potječe iz 1094. godine kada je kralj Ladislav osnovao na Kaptolu zagrebačku biskupiju. I danas …
Iz naše arhive/ objavljeno 08.05.2018.
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
„Za vrijeme posjeta mami u bolnicu, navratih njezinoj liječnici na konzultacije; ova sva zadubljena u papire s kojih ni pogleda nije skinula, umjesto odzdrava odmah prijeđe na stvar, riječima: “Recite…?”
Kad joj rekoh ime pacijentice, liječnica, i dalje ne dižući pogleda sa svojih papira, u dahu izvijesti o svim obavljenim medicinskim zahvatima, ustanovljenoj dijagnozi i prognozi. Oči je podigla tek kad ju upitah kakve to veze ima s mojom majkom.
Prstom pokaza na krevet jedne pacijentice i upita: “Nije li to pacijentica o kojoj me pitate?” A “to” stvarno nije bila moja majka. “To” je možda bila nečija majka, ali nekoga drugog djeteta, ne mene.
Malčice ustuknuvši, bez i primisli na ispriku, liječnica okrene ploču i, kao robot, savršeno me izvijesti o zdravstvenom stanju moje majke, profesionalno kao mehaničar kad mu dovezem auto na popravak. Sa strane struke toj liječnici ništa ne mogoh zamjeriti, profesionalnosti joj nije manjkalo. No osjećajnosti joj je sigurno manjkalo.…